U neka davna vremena Zvonimir Ćosić Ćosa i ja dijelili smo ulice, korzo, parkove i obalu rijeke istoga grada, a kasnije je posao, odnosno bolje rečeno život odveo Ćosu u Veliki grad i od tada hoda nekim većim ulicama, šeta nekim većim parkovima, jedino je ona ista rijeka u Velikom gradu puno manja.
Ono što se nije promijenilo od kada ga znam je njegova ogromna ljubav prema muzici. Od davnih, skoro tinejdžerskih kantautorskih početaka, preko XIII. Apostola do još kojekakvih ranih provincijskih bendova, pa onda odlaska i pjevanja s legendarnim Stopovcima i hrpom drugih, do sadašnjih The Dudes s kojima je skoro pa i cijelu malu vječnost. Ćosa je svoju ljubav prema muzici gradio i njegovao dugo, jako dugo, a sada je došao moment da ovaj mladić zrelih godina napokon dočeka svoj trenutak i da napokon objavi svoj album prvijenac. Ako uopće ima pravde na ovome svijetu, ona je spora, ali u slučaju Ćose pravda je na koncu postala dostižna. Negdje u hodnicima vremena Ćosa je postao Chosque, a pred nama je njegov debitantski album “Amen, finito, kaput”. Croatia Records, koja je izdavač albuma, u Chosqueu je s jedne strane prepoznala iskustvo i mudrost, a s druge strane jedan predivan glas koji je album izveo i otpjevao na maestralan način.
Album koji je pripreman (teoretski) desetljećima najavljivan je nekoliko mjeseci prije izlaska singlovima, pa smo tako za početak dobili “Samo dan”, a nakon nje triptih “Imam tvoju riječ / Knockdown / Putovanje” i “Ni u snu”.
“Hodam po svijetu k’o po pruzi,
držim se kolosijeka svuda
nemam snage nemam hrabrosti
počet vjerovat’ u čuda…”
Album otvara divna “Imam tvoju riječ” u kojoj se Chosqueu pridružuju Trio Maršrutka i na jedan izuzetan način obogaćuju pjesmu divnih stihova. “Knockdown” priziva neka Chosqueova davna “žestoka” vremena, a slijedi je lagana “Volio bih” koju je za njega napisala kantautorica Adari, koja je i sama iz istoga grada, a nedavno je isto tako objavila svoj album prvijenac.
Nakon “Putovanja” slijedi trenutno meni osobno najdraža pjesma na albumu, krasna ljubavna elegija “Ni u snu”.
“Ja mogu zaspati u snu, prehodati rijeku najdublju
vodom rasplamsati vatru i žar, zaustaviti val,
sve to mogu ako poželim, al’ do tebe ne mogu,
Ja mogu bajci promijeniti kraj, suncu i zvijezdama pojačati sjaj,
jednom rukom izvaditi mač iz kamena,
sve to mogu ako poželim, al’ do tebe ne mogu…”
Bajci je Chosque izgleda uspio donijeti sretan kraj, iako njegova priča koja se nekad samo činila kao bajka na kraju je postala sretna stvarnost.
“Bend je svirao tu noć” donosi nam sjećanja na ta neka davna vremena, na taj neki korzo, kej kraj rijeke, Klub i neka stara društva koja su možda i iznjedrila na neki način i ovaj album i Chosquea.
“Davno” je još jedan lijepi country pop koji priziva davna vremena i čiji je autor Mahir Kapetanović, a album na divan način zatvara lagana “Samo dan”, pjesma u najboljem Chosquevom maniru.
Rejhan Okanović Regi je, kako Chosque kaže, alfa i omega “svega” što se čuje na albumu, a za vrlo lijepi cover i za ukupan dizajn albuma zaslužni su Nikola i Zorislav Knežević.
Naslov albuma “Amen, finito, kaput” možda sugerira kraj, ali u ovom slučaju ovo je samo početak nadam se jedne lijepe priče. Ako je itko zaslužio na osnovu svog (minulog) rada da u svojim relativno malo ozbiljnijim godinama objavi debitantski album onda je to Chosque. Nadam se i veselim se promociji albuma u onom istom gradu iz kojega je Chosque krenuo u svoj ozbiljni glazbeni put i siguran sam da svi koji ga znamo možemo biti ponosni na ono što radi.