Svaki pokušaj da se shvati ili objasni pojava Davida Bowieja svakog polemičara dovodi do istog zaključka – bio je veliki umjetnik. Samo ću ispraviti tu činjenicu i subjektivno izreći, ne velik, već veličanstven.
Zavisno u kojem ste desetljeću rođeni, vaše formativne godine je obilježio bar jedan hit (ili po hrvatskom – uspješnica) ovog kameleona pop glazbe. Starije generacije mogu se zgroziti na tom opisu, jer je Bowie prošao bezbroj faza pa je teško reći kakvu je on glazbu stvarao. Najjednostavnije je reći – stvarao je svoju glazbu. Možda bi se moglo reći da je “kopirao” pravce koji su bili suvremeni, ali to nije potpuna istina. Snažno ih je nadograđivao, a nerijetko i stvarao.
Nakon njegovog odlaska, počevši od 2016-e, izdavačka kuća Parlaphone objavljuje reizdanja njegove diskografije u bogato oblikovanim box setovima. Kako u digitalnom obliku, tako i na mnogima dragim, vinilnim izdanjima. Upravo je objavljen peti box, možda najpoželjniji za obožavatelje Bowieja. To je skup od čak (!!!) pet albuma (jedan do sada nikada objavljen), jednog trostrukog live albuma i četverostukog albuma s remiksevima, B stranama, te raznim pjesmama koje se nisu objavljivale na službenim izdanjima (govorim o vinilnom izdanju). Sveukupno, čak 18 ploča sa sjajnom kljižnom podrškom.
Zašto velim – najpoželjnijom?
Ovo razdoblje od 1992. do 2001. je razdoblje kada su digitalni nosači zvuka gotovo uništili vinilnu industriju. Ljubitelji takvog formata neće biti previše zainteresirani za CD izdanja jer ih ima u izobilju, no ljubitelji gramofonskih ploča će biti na teškim mukama. Svaki od ovih prije objavljenih albuma na vinilima koštaju pravo bogatstvo. Samo jedan album košta koliko i ovaj box set. Ako minimalno 3000 kuna morate odvojiti za ovako nešto, pogotovo u ovakvim vremenima, ne može se reći da je to laka zadaća.
Ali ostavimo po strani materijalnu vrjednost. Kao što sam u uvodu spomenuo, zavisi u kojem ste razdoblju doživjeli Bowieja. Netko će reći da je njegovo najbolje razdoblje vrijeme Ziggija i glam Rocka, netko će se osloniti na berlinsku trilogiuj, netko će reći da su tek prvi put čuli za to ime s albumom”Let’s Dance”… Neki će reći da su mu osamdesete najgore kreativno razdoblje, ali malo tko će skrenuti pažnju na njegove radove u devedesetima. I ja pomalo spadam u tu vrstu glazbenih konzumenata. I nabavkom ovog boxa čujem da sam potpuno podcijenio i nepravedno otpisao ovog umjetnika.
A kakav je ovdje Bowijev DNK? Kameleonski (što to on uistinu i je) prijelaz iz prijašnje pop faze u novu koja sve više koristi elektroniku, a samim time se Bowie oslanja na mlađu svježu glazbenu generaciju. No, on je to uvijek i činio. Ljubitelji njegova starijeg opusa mogu ga kritizirati zbog “pretjerane” uporabe računala. Pogrešno, i ovdje se snažno osjeća njegov potpis prijašnjih vremena. Možda bez vanvremenskih hitova kao što su “Space Oddity”, “Rebel Rebel”, “The Man Who Sold the World”, “Heroes”, “Ashes To Ashes” ili megahitova poput “Let’s Dance”, “China Girl”, “Modern Love”, materijala za proučavanje ovog iznimnog razdoblja dakako ima.
I uživat ćete. Pa zar se to ne može uz Bowieja?
Po dosadašnjoj praksi izdavača Parlaphone, koji je otkupio cijeli Bowijev opus, pojedinačno će albumi biti objavljeni u svibnju i tada će biti po klasičnim pristupačnim cijenama. Ali obzirom da tih albuma nema tako mnogo u prijašnjim izdanjima (govorim o vinilu), vrlo vjerojatno da će brzo dobijati na materijalnoj vrijednosti. Točnije, da će cijene ovih albuma probijati zvučni zid.
Zato savjet – kada ako ne sada?