Facebook je uvijek dobar podsjetnik. Znate li da sam 2013. pisala na istu temu? U 2001. godini bilo je 4.437.460 stanovnika, a u 2011. godini 4.284.889. Danas 3.888.529. Broj stanovnika Hrvatske pada od 1991. godine, kada je u njoj živjelo 4.784.265 stanovnika. To je oko 19 posto manje stanovnika.
Zamislite vi to, sve nas je manje dok broj zaposlenih u županijama, općinama i gradovima neumorno raste. Primjerice, općine nestaju, pogotovo nestaje mlado, radnosposobno stanovništvo, a istodobno u njima radi 2,5 puta više ljudi. I ne možemo reći da se radi o povećanju kvalitete usluge pa da bismo time išta opravdali.
Ovo je samo jedan od primjera koliko nam je, zapravo, dobro s obzirom na okolnosti u kojima se nalazimo. Broj katolika uopće neću spominjati jer istinsku vjeru živi još manji broj od popisanoga.
I žalosno je što se nitko nije niti malo zamislio zašto nas je sve manje. Kad kažem zamislio, preskačem uobičajene dnevnopolitičke floskule od kojih i vas i mene boli želudac.
A penzija?!
Ne samo da nas se manje rađa, nego odoše svi. Mlađih od 14 godina je negdje oko 14 posto, starijih od 65 godina više od 22 posto. Dakle, ni vi ni ja nećemo imati ništa od penzije pa me povremene nepotističke kombinacije u kontekstu namještanja super jednostavnih poslova uopće ne čude. Snađi se, druže!
Stranice s usamljenim srcima, Tinder i slične radosti očito nikome ne pomažu, jer se Hrvati ne množe, ne pare, a moguće ni ne seksaju. Činjenica je i da se teško seksati dok ti mama i tata dahću za vratom, jer su cijene najma stanova otišle u nebo, a bome ni kvadrati u „spavaonicama“, iz kojih umjesto u Sunce gledaš u susjedovu televiziju, nisu ništa manje. Spavati na krevetu na kat u tridesetima s mamom i tatom u socijalističkom stanu od pedesetak kvadrata je totalni hit! A i kad kupiš taj stan, s obzirom na cijene materijala i rokove čekanja, sretan si ako spavaš na madracu dok ti se stvari vucaraju u kutijama i vrećama za smeće. Hvala bogu na dostavama, pa kuhinja nije neki veliki problem!
Od toplog, mirnog doma nama ništa, jer svi planovi vezani za neki očaravajući pogled nestaju, budući da ti, unatoč svim obećanjima, gotovo na parkingu niče neka nova zgrada. Kažu – sve je po planu!
I normalno, budući da nitko nikome ne vjeruje, a ponajmanje bankama, svi oni s nešto gotovine, a tko zna od kuda im, to nitko ne pita, kupuju stanove k’o ludi u nadi da neke Putinove lude bombe neće biti.
A smeće!? Odvoji, ne odvoji! Kupi vrećicu, ne kupi! Iznesi, unesi!
Sve problem!
Ali, brojevi ne lažu, rad se (navodno) naplaćuje. Godine čine svoje… Sve smo nervozniji!