Drama Queen: Imena luda…

Autor

KATEGORIJA

PODIJELI


Ne znam koliko ste vi proučavali, ali neke naše tradicije, neki naši običaji, doista sežu daleko u prošlost i imaju neka prilično zanimljiva značenja u odnosu na ona koja im dajemo danas.

Kao mali uvodnik u temu, reći ću vam kako je Papa Bonifacije IV, 13. svibnja 609. proglasio Danom mučenika. Na taj datum je završavao drugi rimski festival mrtvih – Lemuria, a Grgur III blagdanu je dodao sve svece, te pomaknuo blagdan na 1. studenog, nagađa se, kako bi dokinuo slavljenje keltskog Samheina. Tako se u Engleskoj Dan svih svetih nazivao “All-hallows” ili “All-hallowmass“ ili u skraćenom obliku Halloween, večer uoči Dana svih svetih, a prvi puta se spominje u zbirci pjesama iz 8. stoljeća.

Dotaknimo se i običaja predaje mlade. Po svemu sudeći, običaj potječe iz vremena kada je mlada obredom vjenčanja izravno prelazila iz očeve pod muževljevu skrb. U dogovorenim brakovima, možemo to promatrati kao nedostatak njene slobodne volje. S druge strane, mladenka mijenja obitelj, budući da je po tradiciji ona ta koja mijenja prezime.

Meni je to prilično čudan običaj, žena se uda i promijeni svoje prezime u muževo. Ne razumijem kada je nastala ta potreba da nekako postaneš netko drugi. Ne razumijem zašto bi žena trebala mijenjati prezime i jednako tako se divim Siniši Hajdaš- Dončiću, koji je uz svoje, dodao i njezino prezime. To mi se nekako čini baš zanimljivim činom, rekla bih neke uzvišene, romantične ljubavi. Baš onako poetski…

Ne mislim da su žene koje su promijenile prezime manje vrijedne, ili manje moderne, ili manje samosvjesne. Jednostavno, nikad se nisam htjela zvati drugačije od onoga kako se zovem. Iako, moram priznati da mi se ime u pubertetu nije previše sviđalo, ali razumjela sam čak simboliku i razlog zbog kojega sam dobila ime koje imam. Iako mi se i to čini posve bespotrebnim kad vidim da, primjerice, tri brata imaju svaki sina koji nosi ime, pa time i isto prezime, kao djed. Ta neka „čašćenja“ su mi pomalo smiješna. Postoje puno bolji načini da pokažeš koliko cijeniš i poštuješ roditelje, a to će se tek pokazati u godinama koje slijede, kada svi onemoćaju i kada bolest krene nagrizati naša prolazna tijela.

Ali, promijeniti prezime u neko drugo prezime, samo zato što sam poslala nečija žena, mi se čini suludo nekako. Postigneš nešto kao jedna osoba, tipa pokreneš vlastiti posao, diplomiraš, magistriraš, doktoriraš, i udajom postaješ druga osoba… I još te to košta i još mijenjaš dokumente… I što kad se razvedeš, a razvodimo se sve više…

Čak i kad pričam s prijateljicama, pokušavaju mi objasniti da je to, pravno gledano, puno jednostavnije – zbog djece kažu.

Naravno, nije to jedina stvar u kojoj ne razumijem zakonodavce, u kojoj ne razumijem čemu sva ta blesava pravila, jer tko ti može reći da ti nisi majka svojoj djeci, kako god da se zoveš, odnosno kako god da se prezivaš. Zapravo, uopće ne razumijem taj koncept glupih OIB-a zbog kojih ti svaki put treba još neki papir da bi dokazao da si to ti i da bi dokazao koja prava imaš ili nemaš ili nešto slično. Nekako sam računala da kad izgovoriš taj OIB, kad pročitaš taj broj, trebalo bi svima biti jasno sve – od krvne grupe, preko bolesti do svega onoga što imaš ili nemaš…

Ali, u našoj državi mnogo toga nije jasno. Pa kako bi im bilo jasno da majke i djeca nužno ne moraju imati isto prezime. Ne znam kako je s vašim Excel tablicama, ali u mojima je za sve potreban jedan filter i koji klik.

The post Drama Queen: Imena luda… appeared first on She.



Link originalnog teksta

Autor

PODIJELI