Sjedeći tako na našoj mjesečnoj kavi, prijatelj, inače poslovni čovjek koji se bavi i autoprijevozničkom djelatnosti, pokazao mi je zanimljive slike iz svojih, ali i autobusa kolega koji su se vratili s osnovnoškolskih i srednjoškolskih izleta. Moram vam reći da me većina fotografija zgrozila. Mislim da majkama, jer rekla bih da ipak generalno gledano u našem društvu žene više čiste, nije niti malo lako. Toliko smeća razbacanog po podu, nemara i neodgoja nisam odavno vidjela.
Ne znam kako se ta djeca ponašaju doma, ali evidentno je da je kućni odgoj zakazao.
Naravno, vozači, ali i on sam, nisu zaduženi za preodgajanje tuđe djece, a bogami nisu ni smećari koji trebaju utrošiti sate i sate, nakon naporne vožnje, da bi autobus doveli u red.
Osim smeća, tu su potrgane zavjese i sjedala jer djeca pomišljanju da je autobus neko zgodno mjesto za parkour. Googlajte ako ne znate što je to.
Strah?
Nego, još je jedna situacija pomalo zastrašujuća, a to činjenica da nastavnici, odnosno profesori ne smiju, a možda i ne žele, ništa reći. Ne žele opomenuti. Ne znam, moguće da su u strahu od vas, roditelja. U zadnje vrijeme se i tako svim i svačim prijeti, pa djeca kao svete krave, lutaju ovako nekulturni svijetom. Jer ovo što vidite na fotografijama je i jeste isključivo nedostatak kućnog odgoja, nedostatak poštovanja prema tuđoj imovini, ali i totalno boljenje one stvari za bilo kakve posljedice.
Jer jedno potrgano sjedalo znači i da autobus stoji, a dok stoji ne vozi, a ako ne vozi, onda ni ne zarađuje novce… Tko će taj gubitak nadomjestiti? Agencija, škola ili roditelji? Koga će se lupiti po džepu?
Naravno, moj prijatelj, jedan osebujan lik, nakon jednog takvog putovanja, nakon što su djeca pristigla u Zagreb i dok ih pospani roditelji željno iščekuju, nije htio izvaditi putne torbe iz bunkera dok djeca ne počiste za sobom. Naravno, nezgode se događaju, uvijek se nešto može potrgati, prosuti ili proliti, ali ovo je evidentno boljenje one stvari.
I pokupila su svoje smeće nakon nešto natezanja.
Priča kreće zanimljivim putem, roditelji prijete da će sve prijaviti agenciji koja je organizirala put, što mi je još veća sramota, umjesto da, primjerice, popričaju s tim neotesancima ili da, #Nedajbože, tko dobije ćušku ili da mu se oduzme mjesečni džeparac… Što ja znam imaju li ta djeca neku kaznu kako bi osjetila posljedice svoga ponašanja…
Uživajte u ovim fotografijama i zapitajte se što i kako odgajate.
Naravno, ne generaliziram, ali…
Poražavajući podaci
Napominjem još jednom, Hrvatski zavod za javno zdravstvo proveo je u školskoj godini 2021./2022. među učenicima prvih razreda srednje škole YP CORE upitnik (Young Person’s Clinical Outcomes in Routine Evaluation) koji je pokazao da je 11,2 posto njih razmišljalo o tome da si naude.