Kakva su vremena došla, čovjek neće imati pravo izreći svoje mišljenje. Svako (polu)javno iskazivanje mišljenja bit će smatrano uvredom i, doslovno, svakoga ćete moći tužiti za pretrpljene duševne boli. Toliko je teško nekad biti politički korektan da se pitaš postoji li išta što zdravorazumski možeš zaključiti, a da ne uvrijediš nekoga.
Podilazi!?
Tako imamo pjevačicu koja se okomila na prolaznicu koja je samo izrazila svoje mišljenje. Rekla joj je da je debela.
Zamislite, najbolje da se ja okomim na svaku svoju prijateljicu koja mi kaže da bi trebala smršaviti koji kilogram. Kao da nemam ogledalo i kao ne vidim vlastiti odraz. I, zamislite još da svakoga od njih ovako javno posramim što guraju nos u moj tanjur, što mi broje svaki zalogaj i unesene kalorije. Zamislite samo koliko bi se puta moje prijateljice trebale naljutiti na mene kad sam im rekla da trebaju dobiti koji kilogram, ošišati ispucale vrhove ili konačno otići na neku pretragu.
Ili se samo smiriti!
Vjerujte mi – pola njih više nikada ne bi progovorilo sa mnom. Dapače, u razvoju odnosa, pravi prijatelj vam ne podilazi. Ne klima glavom s figom u džepu. Kaže vam istinu, koliko god da se ona vama sviđala ili ne. Sluša vas, ali i kaže što misli.
A svaka javna osoba, odnosno osoba koja želi biti izložena pogledima šire populacije, bi trebala biti svjesna da je pod povećalom i da neke stvari treba pustiti da na jedno uho uđu, a na drugo izađu. Inače se ne treba upuštati u takve vratolomije, jer ćete stalno sjediti kod psihologa i razgovarati o vlastitom samopouzdanju.
S druge strane, neki bi doista trebali ozbiljnije prihvatiti neke kritike i moguće se baviti nekim drugim poslovima.
Duševne boli
Doista, došlo je takvo vrijeme da više nikome nećemo smjeti reći ništa, pa ni kolege novinari neće smjeti napisati/reći da, primjerice, određena frizura nekome ne pristaje, da određeni trendovski komadi koje je platila/platio masno ne odgovaraju građi tijela.
A tek kad nekome kažete da previše izbacuje sise i da nešto jednostavno nije primjereno, u ovom ludom vremenu pretjerane seksualizacije svega i svačega, u kojem djeca misle da se sve može zaraditi guzicom i sisom na Instagramu, TikTok-u ili YouTube-u, pa i novi Lamborghini, smatrat će se uvredom.
Naravno, još ćete ispasti i zavidna stoka!
Sveznalice
Naravno mi, Hrvati, inače sveznalice, znamo apsolutno sve o nogometu. Volim nogomet. O tome sam već pisala par puta, a vjerujem da smo prije kojih 30 godina vidjeli Luku Modrića pitali bismo se što ovaj mali, štrkljavi traži.
Isto tako, kada se pojavio Covid-19, imali smo milijardu stručnjaka, i jeb** svih dvadesetak godina školovanja, vaš konobar ili frizer su sve znali, pa i to da trebamo piti vitamin C da bismo se izliječili. Eto ne znam što s tim vitaminom C, jer koliko znam, ja koronu nisam imala, a nisam ni Vitamin C pila.
Nedavni događaji vezani uz posvojenje djece opet su pokazali koliko tek pravnika imamo i to doktora s Međunarodnog javnog i međunarodnog privatnog prava.
Baci kamen, što čekaš!
Ono što mi je najteže prihvatiti je da sveti Hrvati, koji se toliko mole i busaju u sveta hrvatska prsa puna mržnje prema svemu i svačemu što izlazi iz njihovih malih okvira, nemaju granice. Zapravo me strah kakvu će Bog kaznu poslati na nas, a ne vjerujem da Bog kažnjava.
Mislim da je Bog ljubav, prihvaćanje, empatija i barem pokušaj razumijevanja drugačijeg. Ali ne, mi samo bacamo kamenje.