Nisam o njemu dugo pisala, ali mi se čini nekako prigodnim da ga u ovoj temi spomenem. Čak sam tražila i posebno odobrenje, jer ne želim da se Njegova Visost naljuti. Naime, moj gotovo najdraži Ruski Princ je priličan lažljivac, uz napomenu, kako sam kaže, da je sitni, benigni lažljivac. Primjerice, svojoj je drugoj najboljoj prijateljici rekao da je u izolaciji, samo da ne ode na neku feštu, koja se Njegovom Visočanstvu učinila nepotrebnom. Naravno, kada čovjek zna da je to napravio, počne se pitati što je još sve laž. Nažalost, ja sam počela svaku njegovu glupost preispitivati.
Naravno, ne znam je li gore lagati poput njega ili ovo moje kad onako bahato kažem istinu, primjerice: „Jesi li se ludih gljiva najeo? Ni mrtva tamo!“, pa uvrijedim nekoga.
Laži naše svakidašnje
Iako je laž jedna od osnovnih međuljudskih pojava, ne lažemo samo drugima, lažemo i sami sebi. Iako je društveno neprihvatljiva i dovodi sve sudionike u neku neugodnu, pa ponekad i opasnu situaciju, laž nećemo tako lako iskorijeniti.
Znanstvenici tvrde da postoje dvije glavne vrste laži. Prva se odnosi na ostvarivanje nekog dobitka, poput varanja osiguravatelja ili prijavljivanja manjeg dohotka, a druga je laganje da druge ne uvrijedimo. Patološki lažljivici gotovo nikada ne govore istinu te je uglavnom niti ne razlikuju od laži, a vjerujem da ih nikad nisam upoznala. Barem se nadam tome.
Naša ugledna psihologinja Mirjana Krizmanić pisala je o lažima u svojoj knjizi Laži naše svakidašnje, te je izjavila kako je život bez laži, u najmanju ruku bez onih kojima zavaravamo sami sebe, nemoguć. „Ljudski su životi uvijek manje ili više složeni, naročito naši odnosi s drugim ljudima, stoga nam primjerice laži kojima sami sebi zavaravamo ili sami sebi onemogućujemo spoznavanje nekih za nas neugodnih ili bolnih istina uistinu olakšavaju život ili omogućuju da ga zadovoljnije živimo’, rekla je za Tportal.hr.
Prema doktoru znanosti, Arthuru Markmanu, onog trenutka kada slažemo, tijelo oslobađa kortizol u mozak. Nekoliko trenutaka kasnije, memorija se ‘pregrije’ pokušavajući se sjetiti što je laž, a što istina. Donošenje odluka postaje sve teže i nelagoda se zamjenjuje ljutnjom. I to sve u prvih 10 minuta od izricanja laži! Nakon spomenutih reakcija, počet ćemo se brinuti oko laži – ili oko toga da ćemo biti uhvaćeni u laži. Dakle, pod stresom smo! Zašto onda radimo nešto što nas uzrujava?
Zašto se pretvaramo da smo nešto što nismo?
Lagati svima, a i samom sebi, te se pretvarati da si nešto što nisi, je zapravo vrlo žalosno. To samo znači da smo uvjereni da nismo dovoljni, da nismo dovoljno dobri, poželjni i da trebamo postati netko drugi. Zato se toliko grozim riječi „biti bolja verzija sebe“ i kako kažemo na She.hr, trudimo se biti više oni s „mi vas razumijemo“ efektom. I sama znam, baš kao i svi vi, koliko je teško i iscrpljujuće truditi biti bolji, osjećati da sve što radiš nije dovoljno. Živimo u društvu koje teži perfekcionizmu, uspjehu, idili koja nas guši s društvenih mreža, stalno se moramo s nekim i nečim natjecati. U poslu, u ljubavnim odnosima, dovraga pa čak i u kulinarskim sposobnostima. I to je tako zamorno, naporno!
Kako u takvom okruženju doći do mirnog, skladnog osjećaja i jednostavno uživati u životu i vremenu koje nam je preostalo? Jer, znate i sami, unatoč svemu, mi imamo ograničen rok trajanja. Vrijeme tako brzo prolazi!
Zamislite samo koliko bi svijet bio ljepše mjesto kad bi se svatko pobrinuo za samoga sebe. Kada bi stavio sebe na prvo mjesto, osvijestio svoje vrline, mane, prihvatio i priznao vlastite greške. Kad bi svatko preuzeo odgovornost za svoje ponašanje, za svoje emocije, kad bi shvatio da je upravo savršen tako nesavršen i pun mana! Drugi su samo drugačiji, ništa bolji i ništa gori od nas.
Toliko se brinemo o svome tijelu, o vanjštini, toliko ulažemo u nju, kreme, tretmani, vježbanje… A što radimo za našu dušu, za naše mentalno zdravlje? Ako se želimo mijenjati, to je sasvim uredu dok je promjena iskrena i ide iznutra, dok je radimo radi sebe, a ne radi drugih, da budemo sretni. Jer, tko će se pobrinuti za nas, ako se ne pobrinemo sami za sebe?