Sve veći broj pozitivnih komentara i osvrta na društvenim mrežama na prethodne dvije prikazane epizode dokumentarnog serijala „Dulum zemlje“, kao i vaša zainteresiranost za priču o Brankici Borović iz Radučića, koju smo kroz kratki razgovor s njom objavili prošli tjedan, bili su nam dovoljan povod da popričamo i s trećom protagonisticom ove inspirativne dokumentarne serije o poljoprivrednicima vizionarima.
Autori serijala Filip Filković Philatz i Tomislav Krnić te producentica Tamara Babun „Dulumom zemlje“ nas sljedećeg ponedjeljka, 16.01., u 20:15., na HTV1, vode u Čabar. I dok čekamo epizodu da nam slikom, tonom i atmosferom prikaže i detaljnije ispriča ono što je Anita s obitelji stvorila u Gorskom kotaru, mi smo je kontaktirali i od ove skromne, ali nadasve radišne, ustrajne i uporne žene dobili zanimljive odgovore.
Možda vas zainteresiramo da o njoj u „Dulumu zemlje“ doznate više. Ali možda vas, što je možda i važnije, motiviramo i ohrabrimo da i sami za sebe učinite više, ako osjećate da trebate i želite. Jer, može se, ali, kaže Anita, treba raditi i poduzimati!
Iz Gorskog ste kotara, točnije Čabra, što se može raditi u Čabru? Što vi sve radite u Čabru?
Čabar je mali grad u zelenom srcu Hrvatske. Okružen je šumom, ali ne može se živjeti od šume. Prije je radila drvna industrija koja je zapošljavala naše stanovništvo. Ali to je zatvoreno odavno. Mladi nemaju neki izbor za zaposlenje. Radi par pilana, građevinska tvrtka, trgovine i kafići. Mladi nam odlaze trbuhom za kruhom. Mali broj bavi se uzgojem krava, malo poljoprivredom za svoje potrebe.
Vašu obiteljsko-poslovnu priču ćemo gledati u trećoj epizodi „Duluma zemlje“. Da ne otkrivamo mnogo, recite nam što se nadate da će gledatelji „dobiti za sebe“ iz vašeg primjera? I kako ste reagirali kada su vas kontaktirali da budete protagonistica nove sezone?
Nadam se da će gledatelji dobiti volju da ostanu doma i započnu svoj vlastiti posao. Teški su uvjeti bilo kakvog rada u našem kraju, u našoj zemlji, ali prekrasno je živjeti u zavičaju, na rodnoj grudi. Kad je dobra volja, složne ruke – sve se može. Bila sam ugodno iznenađena kad me nazvala gospođa Tamara Babun i ponudila mi da snimaju emisiju o nama. Odmah sam prihvatila. Obavijestila sam obitelj o tome da se pripreme, samo su zakolutali očima. “Ka ti znaš da mi nismo za kameru? Samo daj sama”. Polako su prihvatili činjenicu da će biti glavni akteri. Došla nam je dobra ekipa jednostavnih, dragih ljudi koji znaju svoj posao i puno su nam pomogli da se opustimo kod snimanja. Bilo je to lijepo druženje uz rad. Ponosna sam što su nas izabrali, kraj mnogih drugih koji marljivo rade na zemlji, da budemo dobar primjer rada na svom komadiću zemlje, suživota prirode i čovjeka.
Što biste ocijenili važnim kod sebe, a da vas gura naprijed i daje poticaj da istražujete, stvarate i proizvodite?
Volim raditi, volim stvarati rukama. Želim kvalitetan proizvod. Dok dođem do savršenog proizvoda, baš takvog kakvog sam ja zamislila ne odustajem. Uživam to raditi. Kao da se probudim iz nekog lijepog sna idem u potragu za nečim novim. Gledam oko sebe, istražujem, educiram se. Pitam samu sebe kako bi bilo da to preradim?! Pokus napravim sama u tišini, često odustanem, ako je dobro pokažem obitelji. Ako je proizvod meni dobar, a ostalima nije, svejedno idem dalje u proizvodnju. Kad vide da ne odustajem od svog nauma priključe mi se negdje na pola puta. “Ah! Moramo trčati za tobom. Daj smiri se već jednom”. A meni nikad dosta. Još ima toliko toga lijepoga, zanimljivog da ne mogu stati.
Kakve sve vrste sireva proizvodite i kako ste naučili raditi ih?
Kao mala sa bakom i mamom sam radila puno lijepih stvari. Bila na njivi, u štali, plele smo čarape, pekla kolače, pa smo tako i sir radile skupa. To je bilo lijepo učenje uz igru. Bio je to savršeni sir, tako fini, dobar, a dobili smo ga samo po komadić. Još i sad osjećam taj okus bakinog sira. Radimo kravlje sireve po bakinom receptu. Kućni nadimak nam je Činklavi, pa sam tako za polutvrdi sir dala ime Činkel njoj u čast. Radimo meki sir Čabarski škripavac. Počela sam čarobirati s ljekovitim biljem pa je tako nastao sir s medvjeđim lukom. Imamo još svježi sir i jogurt. U edukaciji proizvodnje sira po svim standardima puno mi je pomogla i naša savjetodavna služba, posebno Predrag Janeš.
Što vas i zašto motivira?
U početku nam je motivacija bila naš opstanak, a kasnije je to bila volja, volja i volja. Kad čujem dobar komentar, pohvalu, kad dobijem priznanje za kvalitetu, za rad budi se adrenalin, a volja i želja za stvaranjem raste i raste. Samo poletim, ne znam stati.
Samo poletim, ne znam stati.
Anita Pintar
Da možete živjeti i raditi bilo gdje i bilo što, čuli smo da volite maštati i da je smatrate važnom, gdje biste živjeli i što biste radili?
Ja svoje snove, maštu ostvarujem. Polako, ali ostvarujem. Jako sam ponosna na svoju djecu, obitelj. Imam dobrog supruga, super sestru koja me zna prizemljiti, zaustaviti. Imam najbolje susjede, prijatelje koji su uvijek uz nas. Radim posao koji volim. Ljubav, veselje, dobra volja svuda je oko mene. Ne idem nikuda odavde. Ovdje je moj komadić raja na zemlji. Moja sloboda, prostranstvo ljubavi, mira i tišine. A ako nešto jako, jako želim idem na edukacije, radionice pa naučim i napravim. Fali mi samo vremena da sve stignem napraviti.