Jon Lord’s Concerto for Group and Orchestra u Ciboni – harmonija rocka i klasike – Music Box – Glazbeni portal

Autor

KATEGORIJA

PODIJELI


IZVJEŠĆE: Jon Lord’s Concerto for Group and Orchestra u Ciboni – harmonija rocka i klasike

Spoj klasike i rocka oduševio je posjetitelje punog košarkaškog centra Dražen Petrović.

Jon Lord’s Concerto for Group and Orchestra, kao i nekoliko hitova Deep Purplea, odzvanjali su uz neobičan spoj Zagrebačke filharmonije i All Star benda, koji su činili Bruce Dickinson, John O’Hara (hammond, klavijature), Tanya O’Callaghan (bas), Kaitner Z Doka i Bernhard Welz, predvođeni dirigentskom palicom Paula Manna.

Obzirom da se nakon koncerta moglo čuti dosta komentara poput „zašto nisu svirali ništa od Maidena“ ili „koncert Brucea Dickinsona“, nije zgoreg ponoviti gradivo i objasniti kakav je zapravo ovo koncert. Concerto for Group and Orchestra je live album Deep Purplea i Londonskog Kraljevskog filharmonijskog orkestra iz 1969. godine, a kompozitor jednog od prvih glazbenih djela koja su kombinirala rock i klasičnu glazbu je Jon Lord, dok tekstove potpisuje Ian Gillan. Zanimljivo je da su partiture misteriozno nestale nakon izvedbe u Hollywood Bowlu 1970. godine, da bi uz pomoć dirigenta Paula Manna i muzikologa Marca de Goeije, preslušavajući originalne snimke, Jon Lord ponovno napisao partiture te se kompozicija ponovno izvodi od 1999. godine. I evo nas u 2023. godini.

Na samom početku koncerta je Bruce Dickinson objasnio kako je koncert podijeljen u dva dijela: prvi koji se sastoji od Concerta, a drugi hitovima Deep Purplea. Odmah je predstavio bend i dirigenta, nakon čega se nadovezao prvi stavak Moderato-Allegro. Nevjerojatno je kako se glazba prelijevala sa sekcije na sekciju. Nakon što je filharmonija napravila krasan crescendo, bend je gotovo neprimjetno uletio sa svojom dionicom. Već za vrijeme prvog gitarskog sola, koji je odlično odsviran, publika je počela pljeskati i još jednom na njegovom kraju, a ništa drugačije nije bilo ni na kraju prvog stavka.

Na početku drugog stavka, nazvanog Andante, na pozornici se pridružio i Bruce Dickinson, kojeg je publika nagradila pljeskom, no on je suptilno prstom pokazao – „ne sad“. I s pravom. Lijepo je na taj način podržati izvođače, ali nekad davno smo svi u školi učili da se plješće između stavaka, no ako je suditi po klasičnim koncertima, dojma sam da kod nas svega 2% ljudi to pamti. Svakako je među upečatljivijim trenucima bio krasan passage flaute i hammonda koji je vrlo skladno odsviran, a kasnije i fantastičan solo na hammondu.

Baš kako mu i ime kaže, Vivace-Presto, treći stavak je počeo vrlo žestoko, ostavljajući gotovo filmski doživljaj. U ovom dijelu je zasjao solo na bubnju, kojeg je publika nagradila velikim pljeskom. Naravno, svakim izlaskom na pozornicu je i Dickinson oduševio vokalnom interpretacijom.

Nakon završetka prvog dijela, koji je trajao oko sat vremena, uslijedila je pauza od 15 minuta, nakon čega nas je Dickinson ponovno uveo u priču koja slijedi. Između ostalog je i izjavio da kada sve ovo završi i odu, nama će ostati Zagrebačka filharmonija te da ih poslušamo, na što je publika reagirala velikim odobravanjem. Najavio je prvu pjesmu Bourée, za vrijeme koje su se u jednom trenutku prvo ustali violinisti pa violisti, što je bio vrlo efektan detalj. Za nadolazeću pjesmu je Dickinson rekao publici da sama proba pogoditi o kojoj se radi, što naravno nije bio problem, jer je na početku teme počela pljeskati, a zatim i pjevati stihove. Radilo se o „Tears of the Dragon“. Valja spomenuti da je zabavno bilo gledati zadnji red orkestra, odnosno udaraljkaše, koji su se jako uživili u sviranje.

Jedna od jačih pjesama bila je „Hush“, za vrijeme koje je Dickinson bez problema animirao publiku koja je davala ritam pljeskom i pjevala refren. Za sam kraj su odsvirali „Perfect Strangers“, nakon čega je uslijedio neizostavni poziv na bis. A za bis nije mogao biti bolji izbor od „Smoke on the Water“, na kojima se publika dignula na noge.

Ovo remek-djelo jednog od najutjecajnijih klavijaturista Jona Lorda, najveći hitovi Deep Purplea i pjesme Brucea Dickinsona, predstavljene su u orkestralnom aranžmanu, koji je pokazao još jednu ljepotu raznolikosti u glazbi. Dva žanra koja su ove večeri savršeno komunicirala, a takva komunikacija je bila i na relaciji publika-izvođači.

Set lista:

Prvi dio

Concerto for Group and Orchestra, First Movement: Moderato-Allegro
Concerto for Group and Orchestra, First Movement: Andante
Concerto for Group and Orchestra, First Movement: Vivace-Presto

Drugi dio

Bourée
Tears of the Dragon
Jerusalem
Pictures of Home
When a Blind Man Cries
Hush
Perfect Strangers

Bis
Smoke on the Water

Foto. arhiva





Link originalnog teksta

Autor

PODIJELI