Kada dolazimo na Tam Tam u SućuRaj, onda dolazimo kući – s velikim K! – Music Box – Glazbeni portal

Autor

KATEGORIJA

PODIJELI


IZVJEŠĆE/FOTO: Kada dolazimo na Tam Tam u SućuRaj, onda dolazimo kući – s velikim K!

Jubilarno deseto po redu ovogodišnje izdanje Tam Tam festivala ponovo nam je u SućuR(a)ju na Hvaru priredilo obilje zadovoljstva kao i svake godine, što glazbenih poslastica, što popratnih programa.

Već pri samom silasku s trajekta s kojeg puca pogled na festivalski kamp vraćaju se uspomene i dobiva se dojam da dolazimo Kući. I to kako smo mogli čuti u jednom trenutku u jednoj pjesmi o SućuR(a)ju s neke od pozornica, kući s velikim K. Upravo tako, čim stupiš u ovo mjesto počinje nekakav drugačiji mod življenja od onog uobičajenoga, možda je to samo zbog sunca i mora, a možda je i zbog toga što ipak u imenu ovoga lijepog malog mjesta ima i riječ Raj. Evo već deset godina ovaj festival zahvaljujući upornosti i velikom trudu nekoliko divnih ljudi koji su ga pokrenuli privlači većinom mlade ljude iz svih krajeva naše zemlje, regije pa i šire. Prije deset godina spojila su se dva TAM kamiona i napravila se mala improvizirana bina na kojoj su održani koncerti na prvom izdanju festivala. Ove godine jedan Tamić je stajao uz veliku i modernu binu samo kao podsjetnik na prošlost, a i dalje se glavni festivalski program odvija na igralištu lokalnog kluba NK Mladost. Negdje sam pročitao da ovaj klub ima i svoju skupinu vjernih i bučnih navijača koja se zove Velika Gomila. E, pa zadnjih deset godina se u srpnju na ovome igralištu okuplja još jedna velika gomila isto tako vjernih i bučnih navijača Tam Tam festivala.

Foto: Marita Bulimbašić

Puno se toga promijenilo od prvih izdanja festivala, i naravno sve što se mijenjalo, mijenjalo se na bolje. Krasan festivalski kamp već godinama je uz kristalno čisto more u hladovini borove šume uz samu gradsku plažu Česminica, a ove godine nas je u kampu ponovo dočekala hrpa ogromnih pozitivnih pomaka u infrastrukturi u odnosu na protekla izdanja, pa su svi kamperi stvarno mogli uživati u svemu. Kao i obično festivalski kamp se otvorio tjedan dana prije glavnog programa, pa su svi oni koji su na festival došli ranije imali dosta vremena za uživanje u suncu i moru. Naravno, svaku večer imali smo i odličan glazbeni program u kampu pa je vrijeme bilo poprilično ispunjeno. Još jedan neprocjenjivi dio ovoga festivala su njegovi popratni programi, pa smo tako osim već tradicionalne joge koja je bila svaku večer imali i radionice keramike, sitotiska, izrade bedževa, ronjenja, tradicijskog zborskog pjevanja, ljekovitog i aromatičnog bilja, pa onda izuzetno zanimljive šetnje s arheologom Nikšom Vujnovićem od koga smo mogli saznati puno divnih stvari o povijesti SućuR(a)ja, a i još hrpu toga smo imali za izbor osim samog kupanja i sunčanja.

Organizacija svega bila je perfektna, a za sve u kampu se brinula jedna mala ali vrlo efikasna skupina volontera koja se trudila da svima ničega ne nedostaje i da se svaki eventualni problem riješi na najbolji i najbrži način. Svakako moram spomenuti i kampovsku prehranu koja je na festivalu već godinama veganska i koja je ove godine bila odlično organizirana pa smo tako imali fantastične ručkove i večere po povoljnim cijenama za koje se pobrinula ekipa Zeleni Vaal kojima stvarno svaka čast. Inače, nisam vegan, niti vegetarijanac, ali sve što sam u kampu pojeo bilo je više nego prefino.

Foto: Marita Bulimbašić

Moram svakako napisati ponešto i o ovogodišnjem glazbenom programu festivala koji je kao i svake godine do sada okupio kremu regionalne alternativne glazbe, a i poneko strano ime. U festivalskom kampu su nas od subote zabavljali Eine, Peter Piek, Crno Dete, Etceteral, Ensh, Živa voda, Revirgin, Truth=Tribe, Čuvarkuća, DJ Borovich i svi su bili više nego odlični, a u ponedjeljak je bila opaka igranka na platou ispred škole uz Saru Renar, Fogsellerse i Nemanju.

JeboTon Ansambl nas je zabavio jednu večer u parku, a već iduće jutro su napravili fantastičnu atmosferu na festivalskom izletu brodom do Pelješca i do predivnih uvala otoka Hvara na povratku. Svi koji su imali sreće i uhvatili mjesto za izlet bili su više nego zadovoljni. Dvije večeri imali smo u mjestu i Loop Circus cirkuski program, s koreografijom vatrenih obruča i sva su djeca koja su bila u kampu oduševljena, a u kampu ih je bilo puno.

Festival je imao i svoje hidden stageove i secret gigove, pa su tako jednu večer u Galeriji Vujnović samo slučajni i odabrani mogli pogledati kratak nastup slovenske kraljice Ivane koja nas je još prošle godine upoznala sa svojom svirkom. Ove godine sa svojim saksofonom je oduševila, kako solo tako i sa zborom, a i na završnom jam sessionu u kampu. Čekamo je i iduće godine s novim iznenađenjima. I sam festivalski zbor koji je iznikao iz radionice u kampu je nastupio u crkvici Sv. Ante, a završni koncert su naravno imali na glavnoj festivalskoj bini na večeri zatvaranja.

A glavni festivalski program je kao i obično bio podijeljen na dva dana, pa smo tako u petak mogli gledali Nemeček, KOI KOI, Noon Garden, M.O.R.T., a večer je zatvorio DJ CiaoCesco, dok je subotnju večer atraktivno otvorio naš kamperski zbor za ovu priliku kodnog imena Redikule Mularije. Nakon njih su nastupili Nina Bulatovix, LELEE, The Ballet Bombs, Repetitor i na kraju DJ Mera Bhai. Line up je bio i ove godine više nego dobar i vidi se da je biran pomno, a u tako nešto nismo ni sumnjali jer su nas organizatori kroz sve ove godine na to i navikli. Neću trošiti puno riječi na nastupe, svi su razvalili, neke sam gledao prvi put i potrudit ću se da ih od sad pogledam svaki put kad budem imao priliku, a neke koje sam gledao do sada puno puta vidim da je i to bilo malo.

Foto: Marina Uzelac

Kao što posjetitelji Tam Tama vole ovaj festival tako ga vole i izvođači i svi su s pozornice istaknuli da obožavaju ovaj, kako ga zovu, “najbolji najmanji festival na svijetu“. Svega je bilo, od nogometa na igralištu između nastupa bendova na kojem sam skoro umro, do Tomina stage divinga kojim je pokušao oprati očevu bruku. Nakon glavnog programa ostao nam je zadnji dan u kampu i već tradicionalni jam session na kojemu smo svašta zanimljivoga mogli vidjeti i čuti, ali definitivno su Ivana i Leo oduševili sve. Ima još puno toga što nismo spomenuli, a trebali bismo, ali još jednom moram istaknuti vrijedne organizatore ovoga festivala. Vjerojatno ih ima još osim njih trojice, ali Ante, Jure i Leo su na svojim leđima iznijeli veliki dio ovogodišnjeg, a i prijegodišnjih festivala. Odlučili su se prije deset, a možda i više godina uraditi nešto za svoje mjesto, nešto drugačije od ostalih jadranskih mjesta, odlučili su umjesto nekih ribarskih večeri ili festivala klapske glazbe napraviti festival alternativne glazbe. I tako je nastao današnji Tam Tam. I velika im hvala na tome.

SućuRaj je jedno divno malo mjesto na Hvaru koje definitivno nije mondeno, mjesto na kojem vjerojatno nećete sresti neku od hollywoodskih zvijezda (neki pričaju da su vidjeli Dustina Hoffmana, ali čisto sumnjam), ali ćete dok se šetate na svakom koraku sresti nekoga od vaših susjeda iz kampa ili prijatelja koji su zaposjeli sućuRajske apartmane, nekoga od muzičara koji dođu po nekoliko dana prije svojih nastupa i koji ostanu nekoliko dana poslije, s kojima možete bez problema popričati i podružiti se.

Završilo je deseto, jubilarno izdanje Tam Tam festivala, proslavilo je svoju prvu dekadu i nadam se da se u istom stilu nastavlja i dalje. Svake godine čim s trajekta stupim na otok i na lukobranu vidim onaj veliki grafit SućuRaj osjećam se kao da sam došao kući, znam da ću sresti sve one koje sam vidio i prošle godine, a vjerojatno upoznati i neke nove ljude. Stoga, vi koji ste već bili, doći ćete sigurno ponovno i iduće godine. Povedite i svoje prijatelje, upišite si u planere srpanj, SućuRaj, Tam Tam, te ga podvucite kao nešto obavezno. Jer kao što sam već puno puta rekao, svako mjesto koje u svojem imenu ima Raj je nešto posebno.

Foto: Marita Bulimbašić (kamp) i Marina Uzelac (koncerti)







Link originalnog teksta

Autor

PODIJELI