Odličan nastup velikoga glumca u Kazališno-koncertnoj dvorani Ivana Brlić Mažuranić dio je njegovog slavonskog dijela turneje na kojemu je, između ostaloga, predstavio i posljednji album “Ne okreći se, sine”.
Koliko je prošlo? Gotovo četrdeset godina. Četiri desetljeća otkako je Rade Šerbedžija igrao (tada) mladog Glembaya u Brodu. Ili su to bili Karamazovi? U svakom slučaju bilo je davno. Prošle su mnoge mladosti, prošli su mnogi životi. I on je u svom životu poput Odiseja bio prisiljen lutati, od Engleske do Amerike. I vratiti se. Jer živjeti i igrati (i pjevati) u svom jeziku nešto je najljepše što može biti. I nema te nevolje ili prepreke koja može zaustaviti taj povratak. Može ga se pokušati usporiti, može ga se laganjem i negiranjem pokušati spriječiti. Ali neće uspjeti. Jer, ne možeš zaustaviti prirodu i umjetnički i ljudski poriv da dođeš tamo gdje pripadaš.
Foto: Tatjana Prvulović Mirković
Šerbedžija kao glumac ima respektabilnu i međunarodnu kategoriju, a o ovoj južnoslavenskoj da ne govorimo. Valja istaknuti i Teatar Ulysses kao izvrstan projekt u kojemu smo svjedočili brojnim predstavama od kojih se posebno ističu Kralj Lear ali i Marat/ Sade ili Antigona u kojima je Rade pokazao da kvaliteta njegovog teatarskog talenta i odlike ne jenjavaju niti su oslabili s godinama. Što se, pak, tiče njegovog glazbenoga izričaja možemo ustvrditi da je ljubav prema pjesmi jednako jaka kao i ljubav prema glumi i, bez obzira, na to što nije po vokaciji ili edukaciji pjevač, interpretativno je dovoljno dobar ili jak da može, uz pomoć, vrsnih i vrhunskih glazbenika, donijeti radost publici i na tom planu. Pomažu mu pri tome i etablirani autor poput Arsena, De Andrea, Arslanagića ili, na novom albumu, Hasanefendića i Urbana. Zalog je to za dobru i pozitivnu vibraciju na nosaču zvuka ali pravi je užitak čuti te stvari uživo. Jer, njihova i Njegova snaga je, ponovit ću, u interpretativnom, a ne u glasovno-rasponskom. I to vladanje pozornicom… Odlično. Tako je bilo kad sam gledao njegove nastupe na Brijunima. Tako je i u „njegovoj“ Slavoniji. Poseban premaz tuge i patine dobivaju one pjesme koje govore o ravnici. Meni osobito draga “Panonske trešnje” i potresna “Do posljednjeg daha”. O Vinkovcima. O Kašimu. O mladosti. O ljubavi. O životu. I smrti. Ali i “Protuletje se otpira” i “Kosa boje maka”. I Štulićeva “Meni se dušo od tebe ne rastaje”. I, naravno, “Ni u tvom srcu”, duet koji je snimio s legendarnim Montenom (Kemin dio pjevao je na koncertu violinist Antun Stašić).
Foto: Tatjana Prvulović Mirković
Kad je u pitanju krasnoslov, tu je Glumac najjači. Bilo da su u pitanju Srbi ili Rusi ili netko treći, u svakom slučaju su u pitanju – veliki pjesnici. Od Simonova i Disa do neizbježne “Ne daj se, Ines”, lijepo je čuti ljepotu poezije. Kad sam već spomenuo violinista Stašića, imenujmo i ostale članove kvinteta koji je pratio Šerbedžiju. Dakle, osim bravuroza gdina na violini tu su još i jednako dobre harmonikaške dionice. Svirao je Marjan Krajna. O Mariju Igrecu na gitari možemo, kao i obično, reći samo pohvale. Bas je „vozio“ Dario Hleb, a ritam je držao legendarni Campi koji je dodao još malo tamburaškoga začina u svirku koja je imala elemente i jazza i rocka i zabavnoglazbenoga. Kompaktno i, na trenutke, savršeno. Vrhunci večeri bili su, za mene, Urbanova “Govorila je tako tiho, tiho, tiho” te Novkovićeva (Mišina) “Ostala si uvijek ista”. Naslovna s albuma “Ne okreći se, sine” dodala je još malo tamne i gvaša na akvarel ove proljetne glazbene večeri u Kazališno-koncertnoj dvorani Ivane Brlić Mažuranić. I za kraj tihi uzvrat publike i naklon Šerbedžiji koji se poklonio nakon dvosatnoga nastupa. Tiho noći, moje zlato spava… Lijep završetak jednoga lijepoga koncerta. Recitala kojega smo čekali godinama. Bezuvjetna ljubav i uzajamno poštovanje koje ne može poremetiti protok vremena. No, voljeli bi da se ovaj susret dogodio prije. Puno prije. Radujem se novoj sezoni Ulyssesa na Brijunima i nadam se da će dio glumačkoga iskustva i čarolije Rade Šerbedžije, izvrsnoga glumca i umjetnika biti prikazan i u nekoj od monodrama ili predstava koje će pravi znalci i ljubitelji vrhunskoga teatra ponovno pozdraviti u brodskoj dvorani koja zaslužuje samo najbolje.