Odlazak u veliki grad
Rođena i odrasla u Slavonskom Brodu, od malih nogu znala je da želi biti učiteljica. Ipak, prevladala je želja za većim gradom, a i blizinom bratu blizancu koji je odlazio na školovanje u Zagreb pa se i ona pridružila tom planu. Učiteljski fakultet tako je zamijenila ekonomskim i otkrila ljubav prema marketingu koju opisuje kao “neočekivanu i posebnu”.
Kako je dogovor bio da uz fakultet mora naći posao, ubrzo se javila na onaj od tvrtke Oglas.hr. Na dan razgovora dočekala ju je temperatura, ali to je nije spriječilo da na isti ipak dođe. “Baš sam htjela vidjeti o čemu se radi. Roditelji su mi rekli da sam luda što idem bilo gdje s temperaturom 39, ali zvučao mi je zanimljiv posao. To je bio ključni trenutak jer ubrzo nakon što sam počela raditi, vlasnik Oglasa otvorio je Ponudu dana. To je bila sudbina”, priča nam Ksenija.
Na samom početku tim je činio vlasnik tvrtke Marko, kolegica i Ksenija te jedan prodajni predstavnik. Kao i kod većine novih tvrtki, svatko je radio sve, a mali uspjesi slavili su se kao veliki.
Dio nečeg potpuno novog
Nikada neću zaboraviti kada je u Ponudi Dana prvi put ikada zazvonio telefon (pokraj kojeg smo sjedili i čekali kada će napokon zazvoniti). Ta sreća, da je netko nazvao i pitao za ponudu koju smo mi stavili na portal bilo je nešto posebno. I dan danas znam ime tog korisnika!
Danas je takvih korisnika mnogo, baza broji i preko pola milijuna ljudi, ali nekada je ta brojka bila 0 i od nje je sve krenulo. Moramo se sjetiti da su ovi počeci bili u doba bez pametnih telefona, kada je Blackberry bio revolucionaran uređaj koji je olakšavao poslovanje. “Prije njega smo znali doći doma nakon posla i doslovce dežurati uz kompjuter u slučaju da se netko javi. Bilo je svakakvih dana, ni jedan nije bio isti, a iako je danas poslovanje uhodano, tada smo znali raditi od 8h ujutro do 2h u noći. Kao studentici bez drugih obaveza, mogla sam se toliko predati poslu”, dodaje.
Tadašnja kolegica u to vrijeme poklonila joj je figuricu uz poruku da su to one, jer su Ponudu dana zaista gradile “kuglicu po kuglicu.” Nakon toliko godina, ova uspomena i dalje krasi Ksenijin radni stol jer je važno ne zaboraviti odakle si došao.
“Ja sam šef, a ne ti”
Oko 2 godine nakon zaposlenja slijedi najveća nagrada upornog rada – mjesto suvoditelja, a ubrzo nakon i direktorice tvrtke. S 25 godina i nikad većom odgovornošću prionula je hrabro novoj poziciji. “Bila mi je bitna podrška Marka kao vlasnika i nadređenog koji nas je uveo u nešto potpuno novo na našem tržištu i s kime smo zajedno učili “u hodu”. Iako je on još uvijek tu za mene i za posao, od tada pa sve do danas preuzela sam sve odgovornosti na sebe.”
Najvećih izazova, priznaje, imala je s odjelom prodaje. Odjednom se našla u situaciji da je bila nadređena grupi ljudi od 40+ godina koje nije bilo lako naviknuti na novo vodstvo niti na mladu ženu na poziciji direktorice.
Imala sam problema s jednim kolegom koji me nikako nije shvaćao ozbiljno. Iz današnje perspektive, ja ga potpuno razumijem i bilo je na meni da ga naviknem da me shvati ozbiljno. U tome su mi pomogle afirmacije. Sjećam se da sam hodala oko zgrade prije sastanka uz mantru “Ja sam šef, a ne ti. Moraš me slušati.
Specifičnost ovog posla je i ta što je svaka kategorija ponuda tržište za sebe i svaki sastanak je kao prvi ulazak na to tržište. Na sastancima su često bili muškarci, srednje dobi ili stariji i nije bilo lako doći kao mlada direktorica medu članove uprave “tog kalibra”. “Znala sam imati situacije da, kad bi ušla u prostoriju, dođe mi da se okrenem. Umjesto toga, nabila sam svoje štikle, dignula glavu i umarširala na sastanak”, priča nam.
Ljudi prije svega
Ksenijine vještine lidera, kao i mnogih na njenoj poziciji posebno su stavljene na kušnju pojavom pandemije. U najvećem jeku korone prihodu su iznosili gotovo 0 kn. Unatoč tome, nisu davali otkaze zaposlenicima niti su smanjivali plaće.
Sjećam se da sam jedan dan hodala praznim uredom i razmišljala kako ovdje sjede ljudi koji doma imaju obitelji, računaju na ovaj posao i plaću. Ovo je firma u kojoj se rodilo 18 beba, 2 trenutno na putu. Tu su obitelji, životi, priče. I ja osjećam odgovornost za sve njih.
Nakon pandemije, kroz inflaciju, dolazak eura i sve promjene na tržištu, ljudi više nego ikada žele i imaju potrebu kupovati na popustima. Nedavni događaj bio je dodatna potvrda istog. “Imala sam sastanak u jednoj privatnoj poliklinici gdje mi je vlasnik rekao “znate zašto nikada neću prestati radit s vama – mi spašavamo živote skupa. Toliko žena kupuje ultrazvuk dojki koji si ne bi mogli priuštiti po normalnoj cijeni niti imaju vremena čekati u državnim bolnicama. Otkrijemo nešto i s tom random dijagnozom im doslovce spasimo život.”
Spriječiti burn out
Kako se mijenjala tvrtka i industrija, mijenjala se i Ksenija. Nakon godina truda, rada, uspona i padova, impulzivnost je zamijenila mudrošću. Tako danas bira svoje bitke, bilo sa zaposlenicima, korisnicima ili partnerima. Ističe kako su se greške morale događati, a isto poručuje i svim mladim ženama željnima karijere i pozicije, uz naglasak – važno je pokušati. Tome uči i svoju djecu.
Nedavno sam imala situaciju s 10-godišnjom kćeri gdje nije htjela ići na natjecanje iz matematike. Iako vrlo logički razmišlja, smatrala je da će biti prespora. Kako obje volimo Harry Pottera podsjetila sam je na ono da nije važno koje sposobnosti ima već što će s njima učiniti.
“Ako ste izvrsne u nečemu, tko će to znati ako im ne pokažete. Ako pokušaš, ako se odvažiš možeš uspjeti. Ako ne pokušaš, onda sigurno nećeš. Žene moraju prestati ići s pretpostavkom “ja sam žena, pa… će me drugačije gledati/me neće doživjeti ozbiljno” i slično”, dodaje.
Također ističe važnost odabira nekoliko prioriteta oko kojih ćemo se boriti. U želji da žene pokažu kako su super snažne i sjajne, najčešće pregore i odustanu jer “željeti imati sve” naprosto nije održivo. Bez obzira na moderno poslovanje, hibridni način rada i slično, Ksenija za sebe kaže da je i dalje ona “old school” klasa koja smatra da zaposlenik mora imati odvojen poslovni i privatni život kako bi kvalitetno funkcionirao na oba.
“U suprotnom imamo ljude koji se trude 200% i onda izgore i daju otkaz nakon godinu dana. Ja kao direktorica isto ovo prakticiram, ali nikada se ne mogu i ne želim u potpunosti maknuti od posla, čak ni na odmoru ili porodiljnom. Ali zato želim da zaposlenici to mogu”, dodaje.
Život u skladu s vrijednostima
Danas živi između ureda, kuće, treninga, rođendana. Iako užurbani, dani joj nisu stresni. Čvrsto vjeruje da žena može biti poslovno uspješna i bez da je u uredu do 21 navečer. Tako su i u tvrtki uveli petkom rad do 14 h. “Ja sam bolja majka i supruga kada dođem u ured odraditi što trebam, a kasnije se posvetim obitelji. Obožavam kuhati, peći kolače, to me opušta. Tjedni su nam prilično užurbani, suprug i ja smo tu već uhodani tim. I smatam da je jako važno imati pravog partnera kraj sebe.” Vikendom se uvijek trudi negdje otići s obitelji, jer kao i mnoge žene, ako ostane kod kuće, zatrpat će se kućanskim obavezama i tako ne napuniti dovoljno “baterije” za novi radni tjedan.
Kada znate koje su vaše vrijednosti i živite prema njima, tada su svi poslovni i privatni izazovi prevladivi.
Roditelji su me učili da budem poštena i da budem čovjek, tome učim i svoju djecu i time se vodim u poslu. I smatram da je to put do uspjeha. Možda ne nužno uspjeha o kojem će se pričati “na sva zvona”, ali onog uspjeha gdje svaku večer mogu mirno leći i znam da sam dala najbolje od sebe.