Prva Afroamerikanka u svemiru otvorila je put i brojnim drugim ženama
Kada je u 35-toj godini života po prvi puta otišla u svemir, i to kao prva Afroamerikanka u sklopu NASA-ine misije, Mae Jemison i nije bila toliko iznenađena. “Oduvijek sam znala da ću otići u svemir”, izjavila je jednom prilikom. No, nije znala da će upravo to biti karijera kojom će se baviti dugi niz godina. Rođena je 17. listopada 1956. godine u Alabami. U mladosti je često mijenjala karijere jer nije bila sigurna čime se točno želi baviti. Stoga je, umjesto da podlegne pritisku okoline, odlučila isprobati sve što joj se svidjelo.
Od liječnice do astronautkinje
Igrajući se s barbikama, poželjela je biti modna kreatorica, a popravljajući potrganu igračku sanjala je o karijeri inženjera. Gledajući kazališnu predstavu razmišljala je o plesanju, a čitajući o svemirskim putovanjima, maštala je o poslu astronautkinje. Naposljetku je za studij odabrala kemijsko inženjerstvo, medicinu i afroameričke studije. Medicina i svemir istakli su se kao najveće strasti pa se objema karijerama puno posvetila. Isprva je kao liječnica dobrovoljno radila u Sijera Leoneu i Kambodži, a potom se prijavila i u NASA-u.
Nakon godinu dana osposobljavanja bila je spremna pisati povijest i postati prva Afroamerikanka u svemiru.
Sljedećih 6 godina radila je na svojoj karijeri u NASA-i nakon čega je odlučila pokrenuti vlastitu tvrtku The Jemison Group. Radilo se o konzultantskoj firmi koja za cilj ima poticati znanost, tehnologiju i društvenu promjenu.
Povezano: Inspirirajte se uz TED talks žena koje su izdržale neizdrživo
Usput je bila i veliki fan Star Treka u čijem je serijalu i osobno sudjelovanja kao prvi pravi astronaut. Tu priliku dobila je od samog glumca LeVara Burtona koji ju je pozvao u emisiju kada je čuo da je fan. Glumila je poručnicu Palmer u epizodi “Second Chances.”
Na putu do legende
Svoj utjecaj Jemison je uvijek znala dobro iskoristiti u svrhu pozitivnih, društvenih promjena. Tako je 1994. godine osnovala međunarodni svemirski kamp za djecu od 12 do 16 godina, nazvan “The Earth We Share” (Zemlja koju dijelimo). Osnovala je i neprofitnu organizaciju, a kasnije postala i profesor na Cornellu. 2001. godine počela je s pisanjem svoje prve knjige “Find where the wind goes“, a radilo se o dječjoj knjizi o njezinom životu.
Da ne planira uskoro stati potvrđuje i činjenica da trenutno, u 65-oj godini života, vodi projekt DARPA 100 godina Starship koji je dobila kao pobjednica u sklopu svoje zaklade 2012. godine. Projekt ima za cilj pomoći organizacijama u daljnjem istraživanju međuzvjezdanih putovanja i omogućiti njihov napredak u narednih 100 godina. Ne sumnjamo da će njezina karijera trajati desetljećima koja dolaze, jer je već sada primila brojne nagrade i priznanja za svoj rad. Članica je Instituta medicine u sklopu Znanstvene akademije, a dodana je i u žensku Dvoranu slave. Za svoj rad primila je nagradu Međunarodne ženske organizacije te znanstvenu nagradu Kilby. Trenutno živi u Houstonu u Texasu, nikada se nije udavala niti imala djecu. Svoj život posvetila je radu i stvaranju ostavštine za žene diljem svijeta.
