Nick Mason’s Saucerful of Secrets u Zagrebu – put u prošlost punu psihodelije – Music Box – Glazbeni portal

Autor

KATEGORIJA

PODIJELI


IZVJEŠĆE/FOTO: Nick Mason’s Saucerful of Secrets u Zagrebu – put u prošlost punu psihodelije

Jedan put u prošlost punu psihodelije priredio nam je jedan pravi engleski gospodin, Nick Mason sa svojim projektom Saucerful of Secrets.

Sinoć smo u u paviljonu 9 zagrebačkog velesajma nazočili koncertu jednog pravog engleskog gospodina koji se prilično približio osamdesetom rođendanu, ali koji vrlo dostojanstveno stari. Nick Mason, bubnjar i član originalne postave Pink Floyda, jednog od najvećih benova koje je rock glazba imala i koje još ima, počastio nas je nastupom svoga benda ili bolje rečeno nastupom svoga projekta Nick Mason’s Saucerful of Secrets u kojemu s još nekolicinom glazbenika, rekao bih, obnavlja uspomenu na Pink Floyd koji nažalost više ne postoje.

Postoje odlični cover bendovi Pink Floyda, britanska verzija, pa australska verzija, a i ovo što danas rade na svojim nastupima Roger Waters, David Gilmour i Nick Mason je na neki način posthumno predstavljanje blaga Pink Floyda publici, ali potonja trojica imaju apsolutni legitimitet za to. Nažalost dvojica iz početne postave Floyda više nisu među živima, Syd Barret i Rick Wright su nas napustili, ali ostala je za Floydima fantastična zbirka genijalne muzike koju s vremena na vrijeme imamo priliku u nekim oblicima čuti kod nas i uživo.

Foto: Nikola Knežević

Nažalost u Hrvatskoj Pink Floydi nikad nisu zasvirali uživo, imali smo prilike gledati Davida Gilmourea u pulskoj Areni i Rogera Watersa u Zagrebu i Splitu, a evo ukazala nam se iznimna prilika za pogledati i Nicka Masona, njegove Nick Mason’s Saucerful of Secrets i njihov pogled na rad Pink Floyda. Nick Mason se odlučio za jedan drugačiji put, odnosno pristup gledanja na rad Pink Floyda. Za razliku od ostale dvojice koji na svojim nastupima uglavnom izvode možda i najpoznatije Floyd stvari i one koje su osobno autorski potpisali Nick Mason je odlučio publici predstaviti rane radove Pink Floyda. Kako sam osobno ljubitelj te rane faze Floyda i kako su mi prva dva albuma i najdraža u njihovoj diskografiji moram priznati da sam od početka bio sretan što ću napokon biti u prilici čuti neke od tih ranih bisera u živoj izvedbi. Pandemija koja nas je zadesila napravila je puno toga lošega pa se tako ovaj koncert koji se prvobitno trebao održati prije dvije godine na INmusic festivalu prolongirao za prošlu godinu, pa kad ni to nije uspjelo onda je na sreću dogovoren za ovu godinu.

U organizaciji INmusic festivala ovaj put nastup je dogovoren kao solo koncert dvadesetak dana prije samog festivala, a što se mene tiče ovo mi je puno draža opcija, jer svakako ovakav nastup je bolja opcija od festivalskog nastupa. Em će biti duži od festivalskog, em će doći ljudi kojima je stalo čuti ovaj bend i ovaj repertoar.

Foto: Nikola Knežević

Paviljon 9 zagrebačkog velesajma je “dvorana“ u kojoj su se već odvijali koncerti, prostor kao prostor je dobar, uvijek je pitanje kakav će biti zvuk jer ipak je to betonska hala. Na Wilcu je bilo dobro, na Die Antwoord smo skoro oglušili, a glazba Pink Floyda ipak zahtijeva dobar sound i sinoć je tako i bilo, zvuk je bio onoliko dobar koliko je mogao. Točno u najavljeno vrijeme bend je izašao i odmah su krenuli vrlo moćno. One of These Days” s albuma Meddle” otvorio je ovaj iznimni sinoćnji nastup. Set listu benda Nick Mason’s Saucerful of Secrets čine stvari iz rane faze Pink Floyda, od albuma prvijenca The Piper at the Gates of Dawn” iz 1967. godine pa do albuma Obscured by Clouds” iz 1972. godine. Nakon fantastičnog otvaranja bend nas vraća na same početke Floyda i rani singl Arnold Layne”, a nakon njega vraćamo se još jednom na Meddle” i Fearless”, a čujemo iz zvučnika i gromoglasni legendari You’ll Never walk Alone”.

Slijede dvije stvari s albuma Obscured by Clouds” koji su radili kao soundtrack za film La Valee”, naslovna i When You’re In”, a nakon njih vraćaju se ponovo na same početke i sviraju dva rana i vrlo rijetko svirana singla Floyda, Candy and a Current Bun” i Vegetable Man” kao posvetu Sydu Barretu. Lijepim riječima se Nick Mason sjetio Barreta i njegovog velikog udjela u samim počecima rada Pink Floyda. Nakon toga bend prelazi na album Atom Heart Mother” i između akustične “If” part 1 i part 2″ izvode naslovnu pjesmu.

Kraj prvog dijela nastupa pripao je možda i najdražem albumu Nicka Masona “A Saucerful of Secrets” po kojemu je bend i dobio ime, a za početak predstavljanja ovog albuma još jednom se Nick vrlo lijepim riječima prisjetio pokojnoga Ricka Wrighta i nakon toga je odsvirana i Rickova Remember a Day”, a za sam kraj ostavljena je fantastična psihodelična verzija pjesme Set the Controls for the Heart of the Sun”. Ubitačan kraj prvoga dijela.

Foto: Nikola Knežević

Nakon dvadesetak minuta pauze bend se vraća i  kreće iznimno žestoko. Prvi album The Piper at the Gates of Dawn” je predstavljen iznimnim izvedbama Interstellar Overdrive”, jednog psihodeličnog proto noise bisera nakon koga je slijedio isto tako moćni Astronomy Domine”, a nakon njih jedno skoro hard rock metal razvaljivanje s The Nile Song” s albuma More”. Slijedilo je smirivanje s još dvije stvari s Obscured by Clouds” (očito Nicku vrlo dragom albumu), nakon toga dobili smo još jedan favorit s prvijenca, Lucifer Sam”, a za sam kraj nastupa ostavili su zakucavanje s monumentalnim psihodeličnim klasikom s albuma Meddle” – “Echoes”.

Publika oduševljena, a isto tako i bend. Vjerojatno gdjegod da sviraju uvijek je prijem dobar, ali vidjelo se sinoć da je muzičarima stvarno drago da ove pjesme i ovaj repertoar imaju ovako dobar feedback od publike. Bend se naravno vraća na dodatak, a na kraju dobivamo još jedan od fenomenalnih ranih singlova Floyda See Emily Play”, a nakon toga i programatsku pjesmu benda i naslovnu stvar drugog albuma A Saucerful of Secrets”, jedan više nego dragulj rock psihodelije. Za sam kraj još jedan klasik pop psihodelije s prvijenca, Bike”, koji uz sing-a-long zatvara ovaj sinoćnji koncert.

Foto: Nikola Knežević

Dva sata rane faze glazbe Pink Floyda uživo je nešto što se može samo poželjeti, a želja nam se ovoga puta i ispunila. Vidjeti Nicka Masona, legendu Pink Floyda bio je sinoć i užitak i privilegija, a red bi bio spomenuti i glazbenike koji su s njim dijelili pozornicu i koji su dio njegovih Nick Mason’s Saucerful of Secrets. Osim naravno Nicka za bubnjevima na bas gitari je bio Guy Pratt koji je bio i basist Floyda nakon što je Roger Waters otišao (potom je i dugi niz godina basist Davida Gilmoura), Gary Kemp kojega pamtimo i iz Spandau Ballet je bio gitarist, Lee Harris je svirao i gitare i klavijature, a Dom Beken je bio iza stvarno impozantnog broja klavijatura oko sebe i proizvodio je stvarno impozantan broj zvukova.

Bend je bio više nego uigran, stari su to lisci, ali dva sata svirke ipak treba i izdržati, pogotovo u tim godinama. I vizualni dio koncerta je bio vrlo dojmljiv, light show vrhunski, a na videowallu smo mogli gledati i snimke rane faze Floyda i naravno psihodelične video uratke kakvi su bili u to vrijeme. Siguran sam da su svi koji su bili na ovom koncertu na kraju izašli više nego zadovoljni, a osobno sam napokon imao prilike čuti i one rane radove Floyda koje inače nisam uspio do sad. Gledao sam i solo Rogera Watersa više puta, gledao sam i Davida Gilmoura, a počastio sam se davno i Pink Floydima u Wiener Neustadtu, a evo sad sam napokon uspio čuti uživo i neke od ranih bisera ovoga benda u izvedbi jednog njihovog originala.

Drago mi je što se sinoć ovaj postariji gospodin lijepim riječima sjetio svojih drugara iz benda, i onih živih, a i onih kojih više nema, džentlmen je to veliki koji kroz svoju karijeru nije imao nikakvih sjenki i jedino čega se sjećam u vezi Nicka Masona izvan konteksta glazbe je čini mi se njegova velika kolekcija skupocjenih brzih auta. Vjerojatno će joj se vratiti nakon ovih turneja, a nama ostaje sjećanje na jednu divnu večer u kojoj smo mogli uživati u ranim radovima jednog od najvećih rock bendova u povijesti. Jedan divan put u prošlost punu psihodelije priredio nam je jedan pravi engleski gospodin.

Foto: Nikola Knežević






Link originalnog teksta

Autor

PODIJELI