Da me netko pita, a neće, kako vidim hrvatsku glazbu u budućnosti, rekao bih da bi se scena trebala bazirati na nevjerojatnom talentu i zvuku Porta Morta. Jer ono što smo vidjeli i čuli u Tvornici kulture u subotu, 12. ožujka, je pravi dokaz kako bi se trebala jedna cijela generacija aktualnih i nadolazećih glazbenika voditi primjerom ovog benda.
I upravo zbog toga ovo neće biti klasično izvješće s koncerta, nego jedan iskreni pogled na trenutnu situaciju na hrvatskoj glazbenoj sceni i svojevrstan poziv svima onima koji se žele baviti glazbom u budućnosti. Kao što je punk bio sedamdesetih, novi val osamdesetih, a grunge i alt rock krajem osamdesetih i devedesetih, tako bi Porto Morto mogli biti kreatori nekog novog glazbenog pokreta u drugom desetljeću 21. stoljeća. Ali, kao i sve drugo u svijetu, to ovisi isključivo o nama. Ne govorim samo o glazbenim novinarima i kritičarima, nego i o publici. A zašto? Zato što je Porto Morto u Tvornici kulture priuštio nešto najspecifičnije što je hrvatska glazbena scena mogla “izroditi” u 21. stoljeću. Možemo to zaključiti gledajući isključivo glazbeno i svirački na Porto Morto, možemo to zaključiti gledamo li i njihov teatralan pristup svemu, a možemo to zaključiti i gledamo li energiju koja pršti iz publike dok sluša Porto Morto, ili energiju koja dolazi s pozornice. Porto Morto imaju sve. Imaju recept koji mnogi traže i često ne nađu. Kako pridobiti publiku raznih profila, a opet biti dostojan predstavnik i uzor vlastite generacije. S druge strane, kako u svemu tome maksimalno uživati i konstantno podizati kvalitetu, kako kod nastanka glazbe, tako i kod izvođenja i scenskog nastupa.
Foto: Mirko Burazer
Iskreno govoreći, njihov novi studijski album “Portopop” nije na razini kao dva prethodnika, ali uživo nevjerojatno dobro zvuči. I obožavam momente kada se netko uživo uzdigne miljama daleko iznad studijskih snimaka. Ali ovaj koncert je nešto posebno. Gledao sam ove dečke iz Jeboton kolektiva već nekoliko puta uživo, ali koncert u Tvornici je bio neka nova razina. Složili su se i oni koji su bili na desetak i više njihovih koncerata. Dečki su izašli u bijelim kombinezonima na psoebno kreiranu scenu, a pratila ih je i pridružena plesačka ekipa s vrlo zanimljivim, često i komičnim koreografijama. Pridružili su im se i još neki gosti, poput Darija Stilinovića Stila na pjesmi “Vrijeme je za čilanje” ili pak velikana novovalne scene Darka Rundeka. Ovo je zapravo i najvažniji trenutak koncerta, ali i karijere Porta Morta. Zašto? Često ih se uspoređuje s teatralnim pristupom kakav je imao Haustor osamdesetih godina, a sve nas je ovo vratilo u godine Haustora koji je zapravo nastao na temeljima legendarne Kugle glumište. A Darko je na pjesmi “Hodaj” doslovno i izgledao i zvučao kao da se i on vratio u rane osamdesete godine. Minute koncerta koje su izazvale nevjerojatnu euforiju. I važno je da je Darko sudjelovao na toj pjesmi, važno je da je došao izvesti pjesmu uživo, važno je da jedna takva velilčina podupire briljantnost glazbe Porta Morta, važno je i da su se vidjeli drugi glazbenici u publici, booking menadžeri, PR-ovci. Zato što su Porto Morto showcase kako danas glazbena scena treba izgledati, a dupkom puna Tvornica kulture je pokazala da publika takvu ideju objeručke prihvaća. Spominjem još jednom Jeboton kolektiv u kojem su svoj zanat kovali i Porto Mortovci, ali i drugi bendovi naše scene. Svirački i kreativno su se gradili do trenutka kada su bili spremni izaći na velike pozornice poput ove. Teško je pronaći slabe točke ovog benda, iako bih rekao da su to tekstovi, ali kada se i sami uhvatite u tome da nakon završetka koncerta ponavljate refrene u glavi ili izvan nje, onda je jasno da su to zapravo tekstovi koje danas želimo čuti. Nema kompliciranja, sve je u jednostavnosti. Također su odraz današnje generacije koja se ne zamara previše kompleksnim tekstovima, ali art pristup glazbi itekako cijeni. Porto Morto jesu art, Porto Morto su i zabavni, i savršeni za chillanje, ali i partijanje. Njihova energija se može opisati i kombinacijom bendova kao što su Sons of Kemet, The Roots ili pak Haustor. Podsjetili su me i na Brass Against koji s brass sekcijom sviraju prvenstveno obrade pjesama Rage Against the Machinea, a potom i Toola i drugih bendova. I Porto Morto imaju nešto progresivno u sebi, ali su i indie, i pop, i pomalo trap (barem prizvukom).
Foto: Mirko Burazer
Biti u tim godinama, i to još u Hrvatskoj, a publici se predstaviti na takav način, glazbeno-teatralan, je nešto što se može opisati kao prekretnica ili trenutak koji bi mogao promijeniti tijek događanja na hrvatskoj glazbenoj sceni. Ako mi to želimo i ako mi to prihvaćamo. Vraćam se na početak mojeg izlaganja. Da, nova generacija bendova i nova zvučna slika hrvatske glazbene scene treba se bazirati na nevjerojatnom talentu i zvuku Porta Morta. Oni su vjerojatno jedno od najvažnijih naših glazbenih imena 21. stoljeća, napravili su nešto što drugi nisu, a mislim da bi sve ovo mogao postati neki novi glazbeni pokret ili barem preokret. Vrijeme će pokazati hoće li ovo biti i povijesno važan trenutak, a prema svemu sudeći nema razloga da ne bude.
Porto Morto su na pozornici većinom imali naglavne mikrofone, što je bio logičan odabir s obzirom da su kao ludi skakali po pozornici i s obzirom da su svemu dali dozu teatralnosti, ali je očito to bio preveliki zalogaj za tehničare jer su mikrofoni konstantno pucali, zvuk je često odlazio u clipping, a nisu izostale ni mikrofonije. Treba malo više truda uložiti po pitanju zvučne slike live nastupa. No, sve ostalo bilo je apsolutno savršeno. Biti na sljedećem koncertu Porta Morta u gradu? Bio bih lud da ne odem! Dva bisa? Ili tri? Daj sve!
Foto: Mirko Burazer