Ruke (Remaster 2022) – vrlo dobro reizdanje neuništivog starog lisca – Music Box – Glazbeni portal

Autor

KATEGORIJA

PODIJELI


RECENZIJA: Darko Rundek: Ruke (Remaster 2022) – vrlo dobro reizdanje neuništivog starog lisca

Po sjećanju, album “Ruke” (Menart) nije mi se svidio na prvu, ali sada je to jedan potpuno drugačiji doživljaj. Je li to zbog mog, poslije tog albuma stečenog slušateljskog iskustva ili je zvuk napokon došao do gramofonske igle kojoj više vjerujem no laseru – ne znam.

Vrlo lijepo putovanje po egzotičnim predjelima Francuske, Španjolske, Kube, putovanje čergama i karavanama glazbene ostavštine romske zajednice koja se uklopila u spomenutim predjelima. I sam omot i položaj Rundekovih ruku sugerira na flamenco kojeg doduše nema na albumu (jer je to izuzetno zahtjevna glazbena forma), ali se osjeća ta egzotika koju na ovom albumu njeguje Rundek. Jednostavni, jasni ali poetični tekstovi direktno pogađaju priču. Autorov interes za ovu glazbu nije neobičan. Svoja putovanja i iskustva kojima je bogatio svoj duh, vješto je pretočio u note i tekstove kojima smo svjedoci već puna dva desetljeća. Naime, tko ne zna, originalno izdanje albuma se pojavilo 2002. godine, tako da je i ovaj uradak doživio svoju punoljetnost, a da nije izgubio niti tren dan svoje originalne svježine.

Naravno, naslovna pjesma “Ruke” odskače od ostatka ploče i jedna je od onih “vječnih” Rundekovih pjesama. Tu su još dva singla koja su česti gosti radio valova, “Makedo” i “Tigidigi rege”. U ostalim biserima Rundekove umjetnosti (jer se samo to tako može klasificirati) uživaju vlasnici njegova izdanja bilo u digitalnom ili analognom formatu. Omot je daleko ugodnije realiziran u odnosu na prvo CD izdanje, a radila ga je Sanja Rocco. Jedino što pokoji put Rundek nije u stanju vokalno izvući čar nekih dionica, a njegovo pjevanje na francuskom i španjolskom pomalo vuče na Štulićeve engleske vratolomije. Za razliku od Johnnyja, Darko to ipak radi s mjerom. Nekome je to čarobno. To zasigurno nije dijalekt niti naglasak koji će razumjeti slušatelj čiji su ovo materinji jezici, ali mislim da to nije niti bio autorov cilj.

“D” strana ploče sadržava bonus materijal koji je više nego dobar, tako da se ne čini kako je autor samo htio napuniti nedostatak minutaže potreban da popuni ovaj audio format. Vinilno izdanje ima previše basa, ali je u načelu ploča odlično izrađena.

Nakon Nove godine se očekuje izlazak albuma Rundekove suradnje sa Big Bandom HRT-a, a ljubitelji Rundekova rada mogu se nadati da će Menart napraviti još reizdanja bogatog opusa našeg neuništivog starog lisca.





Link originalnog teksta

Autor

PODIJELI