Divna su vremena izazova, ako čovjek vjeruje u Boga, u njegovo prisustvo i ima izgrađen odnos s Njim. Tada život dobiva onaj “svjetlucavi” čarobni okus posvuda oko nas, u nama. Iščekuješ nešto veliko i dobro, kao dijete koje jedva čeka da dobije obećani poklon! Nikad te nije strah. Jer ti je Tata tu i On sve može.
Prognani iz raja dobili smo…
Najgore što se dogodilo ženi i muškarcu pri izgnanstvu iz raja, i prokletstvo (i dar) koji s težinom svi nosimo jest da naš Otac više ne odlučuje za nas i ne snosi odgovornost za naše odluke, puteve kojima idemo i posljedice koje nas sustižu.
Bog je bio odlučio za nas da živimo u raju. No, nismo se držali pravila. Pa smo izgnani iz raja i na poklon smo dobili slobodu odlučivanja koja donosi odgovornost i posljedice – dobili smo slobodu odlučivanja koju volimo izbjegavati. Čak su moćne vlade svih država svijeta prebacile odgovornost za cijepljenje od covida na građane. Pacijenti koji pojma nemaju o medicini, virusima, anatomiji, fiziologiji, cjepivima, imunitetu moraju donijeti odluku i preuzeti odgovornost. Jer nitko drugi ne želi preuzeti odgovornost. A netko mora. Nerado preuzimamo odgovornost. Prebacujemo je kao vrući krumpir iz ruke u ruku, dok nečija ruka ne izgori. Ruka nekog glupljeg, naivnijeg, neinformiranijeg, nespremnog, nezainteresiranog.
Trgovina odgovornosti
Odgovornost nas dočeka kad tad. Naši izgovori nikoga ne zanimaju, najmanje Boga. Ni potpis na papiru ne garantira da će netko drugi preuzeti odgovornost i posljedice tvojih odluka. Na “odgovornosti” se odlično zarađuje. Osiguravajuće tvrtke preuzimaju odgovornost i preuzimanje odgovornosti masno naplaćuju. Žive od preuzimanja odgovornosti. Političari također, prodaju odgovornost i ne preuzimaju je. Dovoljno je da uljudno govore i neljudski se ponašaju, tako smo navikli, hoćemo još. Navika je vrag.
Hvalimo se s odgovornošću. Oblačimo bijele vjenčanice i sjajna odijela i svečano preuzimamo odgovornost za sebe i onog drugoga, za cijeli život. Snaga sjaja tog osjećaja dok izgovaramo “da” ovisi samo o trenutnom raspoloženju, slabo i nikako o unutrašnjoj čvrstoj odluci i svjesnosti o posljedicama. No, kako bi i znali sve što nas čeka? Pa ne znamo, u tome i jest bit. Ne znamo, što znači da će nas dočekati i dobro i zlo.
Za dobro smo spremni kada dođe. Često ga nismo spremni očekivati jer smo previše negativni. No, što je sa zlim vremenima ili kada nas sustignu posljedice naših davnih odluka? Kada su odluke donesene, iako najčešće nesvjesno, kraćim, bržim i jednostavnijim putem manjeg otpora ili putem većine – i takve odluke imaju svoje posljedice. Kad tad dođu na naplatu. Jer odgovornost ima cijenu, posljedice imaju cijenu.
Što napraviti s odgovornošću?
Koja je poanta svega?
Što napraviti s odgovornošću
Ima ljudi koji uživaju preuzimati odgovornost, odlični su u tome. Kako? Oni koji uživaju preuzeti odgovornost su oni koji imaju izgrađene odnose s ljudima i s Bogom.
Samo oni koji znaju upravljati odnosima (čitaj: tuđim emocijama) s ljudima i prepustiti se odnosu s Bogom imaju dobru intuiciju koja “čita” moguće posljedice određenih odluka tako da njima na neki način buduće posljedice nisu potpuno nepoznate, pa lakše mogu donositi odluke. Jer imaju širu sliku.
Pazi! Upravljati s odnosima s ljudima.
A prepustiti se odnosu s Bogom.
Burn-out
Mnogi preuzimaju previše odgovornosti na sebe, izgaraju (moderan izraz je burn-out), postaju žrtve. Ključno za njih je da mrze odgovornost ali misle da nema drugih koji to mogu, pa eto oni će. I nema nikoga da im (kvalitetno) pomogne.
Nitko ne voli žrtve. Od takvih svi bježe. Podsvjesno ih ljudi doživljavaju kao arogantne. Oni su često nesvjesni da ih toliko preuzimanje odgovornosti izolira, dijeli od ljudi, i od Boga. Mnoge pacijentice kažu da se osjećaju izolirano, kao da nigdje ne pripadaju i većina njih preuzima previše odgovornosti na način kako sam upravo napisala. One mole krunicu, idu na misu, kaju se i ispovijedaju, ali nemaju odnos s Bogom ni s ljudima. One ni Boga ni ljude ne pitaju za pomoć i podršku, a kada i pitaju, ne očekuju da je dobiju. A sva sreća ovog svijeta, radost, veselje, učinkovita odgovornost sadržana je u odnosu koji je dvosmjeran.
Odnos s bogom i s ljudima
Jedino što stvarno trebamo u životu kao ljudsko biće je odnos. Jedino što trebamo dobro naučiti je kako izgraditi odnos. Najbolje utrošeno vrijeme je vrijeme utrošeno da se izgradi odnos. Odnos s majkom, ocem, djetetom, suprugom, prijateljima, suradnicima, susjedima… Sve nas veseli kad nam se drugi obraćaju s veseljem i kada nas “žele” blizu sebi.
Zdrav, dobar odnos je jednako davanje i jednako primanje. Ali!
Mi ne pazimo što dajemo. Mi ne pazimo što primamo. Ovo se odnosi i na hranu… Mi ne pazimo primamo li. Ako stalno samo dajemo i ne primamo istom mjerom nazad, sigurno je da ćemo se razboljeti. Čista negativna bilanca energije.
Koja je poanta svega (odgovornosti, posljedica, kvalitete odnosa)
Poanta je biti odgovoran prema svojoj duši i sačuvati svoju dušu. To se može i mora. To je naša dužnost. Uvijek, u svakom trenutku, u svakoj situaciji, kod svake odluke i preuzimanja bilo koje odgovornosti. Čista duša rezultat je svjesnog ulaganja u odnos s Bogom i s ljudima.
Rođendansko slavlje – Srićna noć je prispila
Ljudima ćete kupiti poklone za Isusov rođendan.
Što ćete kupiti slavljeniku Isusu za rođendan? Jeste izabrali poklon? Što ćete mu dati? Preuzimate li odgovornost za posljedice koje će Vaš poklon donijeti Isusu?
Poklonite Isusu odnos. To je ono što Bog čeka, očekuje, traži i želi od nas. Odnos. Odnos podrazumijeva poklonjeno vrijeme, budnost, komunikaciju. Odnos podrazumijeva da tražimo pomoć, podršku i čuda!
Kakav je to život bez čuda? Čudan. Ne želimo čudan život, želimo život pun čuda! Svjetlucav, lijep, Bogom dan. A kad zagusti onda želimo da nas Bog čudesno izvuče! Na nama je odgovornost da izgradimo odnos s Bogom.
Za početak čestitajmo Isusu rođendan, proslavimo Božić. Svečano kako priliči. Poklonimo mu odnos s nama. S odnosom s Isusom možemo donositi kvalitetne odluke i biti istinski slobodni i sačuvati svoju dušu.
