Mentalno zdravlje djece i mladih
Uz navedeno, često su izloženi kontekstualnim čimbenicima koji dodatno narušavaju već narušeno mentalno zdravlje djece i mladih. Problemi mentalnog zdravlja javljaju se kada su roditelji ili skrbnici djeteta, oni koji bi mu trebali pružiti najviše pažnje, ljubavi i sigurnosti, zapravo oni koji mu nanose bol, ometaju zdrav razvoj i narušavaju mentalno zdravlje.
Mentalno zdravlje djece i mladih nije ugroženo isključivo unutar obiteljskog doma, već i u vrtićima, školama i/ili raznim izvanškolskim aktivnostima, gdje su pod utjecajem mnogih drugih čimbenika rizika. Uključenost stručnjaka (učitelji, odgajatelji, nastavnici, profesori, liječnici, psiholozi, pedagozi, logopedi, socijalni radnici, radni terapeuti, treneri,…) u skrb za mentalno zdravlje djece i mladih jedan je od prediktora prevencije mentalnih bolesti.
Obitelj kao prva granica obrane
Obitelj je prva životna skupina kojoj pripadamo. Ona je više od zbroja pojedinaca koji dijele jedinstven fizički i psihosocijalni prostor. Obitelj je prirodni socijalni sustav koji ima svoju strukturu, funkcije, pravila, uloge, načine komuniciranja, načine suočavanja s problemima i njihovim rješavanjem. Središnje mjesto razvoja djeteta je njegova obitelj. Kvaliteta obitelji, obiteljskih odnosa i interakcija, kao i odnosa članova obitelji prema djetetu, jesu oni elementi koji će u velikoj mjeri odrediti razvojni proces i mentalno zdravlje djeteta.
Osjećaj topline, ljubavi i bliskosti zaštitni je čimbenik djece s rizikom od oboljenja. To dovodi do dobrih socijalnih i životnih vještina, samopouzdanja i samopoštovanja, povjerenja, osjećaja kontrole i socijalne odgovornosti djece. U današnje vrijeme bezbroj je čimbenika rizika koji uz pandemiju utječu destabilizacijski na obiteljsku dinamiku. Konflikti u obitelji zbog narušene ekonomske sigurnosti, česte i opetovane stresne situacije na poslu i kod kuće, nerealna obiteljska očekivanja, nedostatak emocionalne podrške samo su nekih od rizika kojima su izloženi djeca i mladi.
Ako djetetove potrebe tijekom njegova razvoja ostanu nezadovoljene, može se očekivati da će se taj deficit odraziti na njegovo ponašanje. Kasnije može dovesti do određenih psihičkih poremećaja.
Bolje spriječiti nego liječiti
Na žalost, ne postoji univerzalni pristup osim sustavnog praćenja djece i mladih koji su kontinuirano izloženi riziku. Često djeca i mladi kroz izvođenje svakodnevnih aktivnosti pokazuju odstupanja. To traži sagledavanje kognitivnih, emocionalnih i psihosocijalnih čimbenika koji utječu na funkcioniranje u svakodnevnom životu djeteta.
Holistički pristup u sagledavanju potreba djece i mladih nije novijeg datuma. On između ostalog zagovara sagledavanje ovih vulnerabilnih skupina na fizičkoj, emocionalnoj i duhovnoj razini. U ovom trenutku se možemo samo zapitati jesmo li spremni za promijene stajališta i osobni angažman. Ponekad i najmanji znakovi tjeskobe kod djece i mladih mogu biti poziv za podršku i potreba za otvorenim dijalogom. Sve više za pomoć se obraćaju roditelji djece i mladih čiji su problemi veliki, a roditelji su bespomoćni. Opravdano se postavlja pitanja zašto ne želimo vidjeti ono što je vidljivo.
Povezano: Emocionalna detoksikacija – uklonite emocije koje vam više ne služe
