Nedostatak vidljivosti žena u poslovnom svijetu i zastupljenosti na liderskim pozicijama, izazov je koji je potaknuo stvaranje hibridnog programa #Mission1000 koji ima za cilj osnažiti 1000 žena u Hrvatskoj.
Tijekom 9 tjedana hibridnog edukacijskog programa podijelit će konkretna znanja, vještine i alate iz 3 područja u kojima se žene najčešće sabotiraju: osobni brending, umrežavanje i LinkedIn.
Razgovaramo s Tanjom Džido.
Što Vas je motiviralo na pokretanje programa?
Nakon 6 godina rada u području osnaživanja žena te različitih događanja na kojima smo okupili preko 2000 žena, odlučila sam ići korak dalje i dublje od osnaženja i inspiracije. Svako inspirativno događanje nam može dati inicijalni vjetar u leđa, kratkoročno, ali dugoročno, mi se i dalje budimo svaki dan u istoj koži, idemo na isti posao, suočavamo se s istim izazovima i preprekama na našim radnim mjestima te za to trebamo dublje i konkretnije alate.
Zamijetila sam kod svake klijentice s kojom sam radila tu nesklonost samopromociji, potpunu nesvjesnost vlastitih talenata i realne tržišne vrijednosti, a onda i nedostatak vidljivosti u poslovnom svijetu. Program #Mission1000 nastao je upravo kao odgovor na te unutarnje prepreke. Kroz 9 tjedana cilj je ženama ponuditi konkretna znanja i alate u području – osobnog brendinga, umrežavanja i LinkedIna koji će im pomoći povećati vidljivost i doći do prilika koje zaslužuju u poslovnom svijetu.
Radili ste i u Engleskoj. Što ste uočili? Koja je razlika između vidljivosti žena u Hrvatskoj i u Engleskoj?
Žene u Zapadnim ekonomijama su odgajane malo drugačije nego mi. Tržišta su zasićenija, načini razmišljanja progresivniji i liberalniji pa su se žene i prirodno prilagođavale tržištu te borile se za svoju vidljivost.
I dalje postoje sociološke razlike na tržištu u odnosu na muškarce, ali kod nas, postoji i značajno kulturološko nasljeđe koje ženama nameće tradicionalnu ulogu u društvu. Odgajane smo da nevidljivo preuzimamo pozadinske zadatke, da ne govorimo previše o sebi i da se uklopimo u društvo „ne smetajući“. Zato je danas vidljivost ženama najveći izazov jer ne samo da se moraju nositi s unutarnjim kritičarem nego i sa strahom od vanjske osude ako ih se percipira da pribjegavaju samohvali i samopromociji.
U Engleskoj žene dosta idu asertivnije i samopouzdanije ka novim prilikama i tržišta su dosta otvorenija za to. I kada žene nailaze na osude, lakše podnose vanjske kritike jer su tržišta dovoljno velika da nisu toliko podložne društvenom uvjetovanju.
Tko su žene kojima se obraćate svojim novim programom #Mission1000? Koje alate, odnosno vještine će dobiti nakon završetka programa?
Program #Mission1000 primarno teži dosegnuti žene koje se svakodnevno skrivaju iza svojih pozicija, brojnih diploma i titula, a zasluge za uspjehe i dalje pripisuju timskom radu, sreći i vanjskim okolnostima. Po završetku programa žene će najprije biti svjesnije svoje vrijednosti na tržištu rada, otkriti zonu genijalnosti te moći argumentirano i asertivno prezentirati svoje talente i najveća postignuća, a potom dosta otvorenije i samopouzdanije pristupiti umrežavanju u različitim formalnim i neformalnim okruženjima, kao i na najvećoj poslovnoj društvenoj mreži, LinkedIn.
U okviru programa naučit će kako izgraditi svoj profesionalni brend, optimizirati svoj LinkedIn profil i povećati svoju vidljivost u digitalnom poslovnom svijetu čak 22 puta te pristupiti novim prilikama na tržištu kroz umrežavanje.
Očekuje ih 9 tjedana digitalnog programa, preko 8 različitih predavačica, liderica u svom području, a na završnici programa uživo, moći će primijeniti svoje nove vještine na business speed networkingu. Cjelokupni program teži dosegnuti 1000 žena i doprinijeti povećanju vidljivosti žena te povećati njihove prilike za napredovanje u poslovnom svijetu.
Tko su vaši uzori u poslovanju? Postoje li u Hrvatskoj žene na koje se možemo ugledati?
Divim se ženama koje su u poslovnom svijetu uspjele ostati nježne i empatične te istovremeno postizati iznimne poslovne rezultate. Time su pokazale da se ne moramo pretvoriti u muškarce da bismo bile uspješne u poslovnom svijetu.
Među njima bih izdvojila Mariju Mažar, Nikolinu Zečić, Nikolinu Podoreški. To su istovremeno bile i žene koje su meni među prvima dale vjetar u leđa i podržale moje inicijative da osnažim što više žena da budu autentične, svoje, ali na asertivniji i hrabriji način. Doista vjerujem da budućnost pripada autentičnim liderima koji njeguju najviše ljudske vrijednosti te posluju dugoročno na kvalitetan, poticajan i inovativan način. Moji uzori u poslovanju su vizionari s izraženom emocionalnom inteligencijom.
Hrvatska itekako ima iznimne žene na koje se svatko od nas može ugledati, no ono što bih voljela je da više takvih žena bude vidljivije u javnom i poslovnom prostoru. I dalje većina žena bira ostati u sjeni, preuzimati pozadinske i nevidljive poslove, a zapravo svojim radom i djelovanjem čine iznimne stvari u svojim okruženjima i timovima. Dokle god su nevidljive, ne dobivaju zasluge koje trebaju niti nove generacije žena mogu vidjeti koliko genijalnih žena postoji u njihovom okruženju na koje se mogu ugledati. Tako nove generacije uče kao i mi, da su žene u pozadini i onda nikada neće moći postati ono što ne vide u svom neposrednom okruženju.
Žene su daleko više uvjetovane onim što vide u svojim domovima i neposrednom okruženju nego onim što vide u medijima i svijetu. Na nama je da mijenjamo i prikazujemo stvarnu sliku žena u poslovnom svijetu, slavimo uspješne primjere na svim razinama te pokazujemo novim generacijama žena širinu njihovih mogućnosti.