The Smile se kao projekt rodio kada su za vrijeme pandemije Thom Yorke i Jonny Greenwood iz Radioheada uvidjeli da imaju viška vremena pa su odlučili vrijeme na neki način korisno utrošiti i napraviti nešto novo.
Pridružio im se bubnjar Tom Skinner iz jazz benda Sons of Kemet (btw, sviraju uskoro u Ljubljani), a kao i obično u blizini uz Radiohead i uz Yorkea je i njihov dugogodišnji producent Nigel Godrich i s njim je ekipa kompletirana. Prvi, iznenađujući nastup ovoga možemo reći “superbenda“ bio je stream nastup pod pokroviteljstvom Glastenbury festivala, a konkretnije stvari počele su se događati početkom ove godine kada je bend počeo objavljivati singlove i spotove. Prvi u nizu bio je “You Will Never Work in Television Again”, a kasnije su slijedili i ostali, u najavi je bio i album, a još dva nastupa su se mogli pogledati preko streama. Radiohead ima ogromnu masu fanova, a upravo iz tog bazena svoje fanove će imati naravno i The Smile.
Najava da će svoju prvu turneju The Smile početi u Zagrebu dočekana je s nevjericom jer Radiohead nikada do sada nisu svirali u Hrvatskoj (vjerojatno niti neće) pa se oko ove najave i oko ovoga nastupa stvorio ogroman hype koji je time što se koncert približavao samo još više rastao. Album “A Light for Attracting Attention” pojavio se tri dana prije koncerta, i sam album je što se mene tiče više nego zadovoljio očekivanja. U recenziji albuma sam napisao da ipak nismo u The Smile i njihovu prvijencu dobili Radiohead II nego da je bend uspio stvoriti nešto originalno svoje iako naravno da su usporedbe bile neminovne i očekivane.
Foto: Nikola Knežević
Uglavnom, velika čast ukazala se domaćoj publici koja je, možda prvi put, imala priliku da jedan ovako veliki bend, iako The Smile još nisu veliki, pogleda na otvaranju svoje prve turneje. Koncert u zagrebačkoj Hali je samo jedan u nastavku, a i u najavi nekih velikih koncerata koji su napokon nakon pandemije krenuli i to je više nego dobro. Zagreb je ponovo na glavnoj koncertnoj karti gdje je nekada i bio, a nadamo se da će tako i ostati.
Uoči nastupa pred Halom ogromna gužva, veliki red za ulaz, ali sve je išlo poprilično brzo pa se nije dugo čekalo. Lijep dan i toplo vrijeme pridonijelo je ugođaju, a kao support bendu u Zagrebu je nastupio Robert Stillman. Nadam se da će biti prilike možda da ga neki drugi put pogledamo i kako treba, a iako je ispred pozornice za njegova nastupa bilo dosta ljudi, ipak su to bili hvatači najboljih mjesta za The Smile.
Foto: Nikola Knežević
Malo sam se bojao prije nastupa nekih stvari koje bi se možda mogle dogoditi oko nastupa, i upravo nešto slično se i izdogađalo, ogroman hype koji se stvorio oko ovog koncerta pridonio je tome da privuku sve, ama baš sve i kada ti na neki “veliki“ događaj dođe toliko hipstera onda to baš i nije najbolje. Ulaznica i nije bila baš nešto jeftina, imam dojam da ih je prodano puno više nego je trebalo i nadam se samo da su oni koji su stvarno htjeli pogledati The Smile i oni koji su stvarno veliki fanovi Radioheada ipak uspjeli uživati.
Bend je izašao na vrijeme uz gromoglasam aplauz i bez puno priče otvorio koncert. Na samom početku lagano s “Pana-vision” s Thomom na klaviru, a nakon nje bend je odsvirao kompletan album “A Light for Attracting Attention” album. Ne znam koliko je bilo vremena da ljudi uopće uoči nastupa preslušaju album i koliko je bilo vremena da im “sjedne“, ali svaka stvar dobila je ogroman aplauz. “The Smoke”, “Speech Bubbles”, “Thin Thing”, “Open the Floodgates”, “Free in the Knowledge”, “A Hairdrayer”, “Waving a White Flag”, “We don’t Know What Tomorrow Brings”, “Skriting on the Surface”, “The Same”, “The Opposite” bile su set lista koncerta, a za sam kraj je ostavljena možda i najjača stvar albuma i prvi singl, već spomenuta “You Will Never Work in Television Again”.
Foto: Nikola Knežević
Kako album traje oko sat vremena tako je i oficijalni dio koncerta koji je bio predstavljanje albuma trajao otprilike toliko, a bend se brzo vratio i odsvirao još tri stvari, “Friend of a Friend”, novu stvar nastalu možda i na sam dan koncerta, “Just Eyesand Mouth” i za sam kraj “Feeling Pulled Apart by Horses.”
Veliki aplauz bendu na samom kraju, a i prilikom svake pjesme. Publika je na nekim mjestima pomogla dlanovima, a i glasovima, svakako su “brže“ pjesme imale bolji prijem kod publike, a šteta što se ljudi nisu imali možda dovoljno vremena upoznati s materijalom, ali s druge strane onda ne bismo bili prvi. Sound u Hali u kojoj sam bio prvi put nije bio ništa posebno, svakako je mogao biti bolji, rasvjeta isto tako, ništa spektakularno na što smo možda navikli kod Radioheada. Vrućina velika, gužva velika.
Thom Yorke, Jonny Grenwood i Tom Skinner dali su sve od sebe, ipak je i njima ovo bio prvi nasup pred publikom u ovome sastavu, svaki pojedinačno je bio poseban. Osobno sam veliki fan onoga što radi Jonny, ne samo u Radioheadu nego i u solo izletima i filmskoj glazbi, ali i Tom Skinner je sinoć dao svoj veliki obol ovome nastupu. Thom Yorke kao i obično, ne od velikih riječi ali ipak centralna figura. Izmjenjivali su se on i Jonny na gitarama, basu i na klaviru tijekom cijeloga nastupa, a kako je nama u publici znoj probijao, tako su i oni dočekali kraj koncerta potpuno mokri.
Foto: Nikola Knežević
Jesmo li dobili ono što smo mislili da ćemo dobiti? Možemo reći i jesmo i nismo, ili bolje rečeno, neki jesu, neki nisu. Veliki koncert kvarile su male, ili jednima ne baš male sitnice, ili drugima ne baš sitnice. Vremena su takva kakva jesu, novac je uvijek svima važan, ali…
Najbolja stvar u cijeloj priči je da je koncertna sezona nastavljena na jedan stvarno dobar način, da smo u Zagrebu ugostili nešto veliko i da će se i iz ovoga koncerta nešto naučiti. Još jednom se nadam da je onima koji su puno očekivali od koncerta bilo dobro, znam da je hipsterima bilo dosadno, slušao sam oko sebe i gdje su parkirali i gdje će na more, a znam i za sebe da ću “A Light for Attracting Attention” puno slušati jer mi je stvarno dobar album. Ako se ukaže prilika svakako ću ponovo pogledati The Smile uživo.
Foto: Nikola Knežević
