Nastavlja se u zadnje vrijeme već uvriježena praksa da nas Croatia Records obraduje s vinilnim reizdavanjem nekih od bisera jazz glazbe ovih prostora, pa su tako nakon reizdavanja “The Zagreb Jazz Quartet” i “YU All Stars 1977 – 4 lica jazza” posegnuli ponovo u prošlost i iz naftalina izvadili još jednu jazz poslasticu i u remasteriranom obliku poslužili nam je na vinilu.
Boško Petrović je bez sumnje naš najveći jazz glazbenik koji je svojom glazbom i svojim radom duboko ucrtao Hrvatsku na svjetsku jazz mapu. Croatia Records ovaj put nas je obradovala vinilnim (180 gramskim) reizdanjem albuma Boško Petrović Quarteta – “Tiffany Girl”, originalno snimljenog 1985. godine, a objavljenom sljedeće 1986. godine. Još jedan je to od bisera Boškove bogate diskografije, a izdanje je to na kojem se pojavljuju neka od najvećih imena tadašnje jazz scene. Boško Petrović je naravno bio na vibrafonu, pijanist je bio Kenny Drew, kontrabasist Peter Herbert i za bubnjevima je bio Alvin Queen, a svi zajedno su za tu priliku okupljeni u “Boško Petrović Quartet”.
Ogroman je dijapazon vrhunskih glazbenika koji su imali, možemo reći, tu čast da nastupaju s Boškom, a i na ovom izuzetnom albumu imao je uz sebe svjetsku glazbenu jazz kremu. Na nešto manje od četrdesetak minuta glazbe na ovome albumu ovaj kvartet je pružio ono najbolje što smo ikada tražili od jazz glazbe.
Tri vlastite kompozicije, sada već možemo reći tri domaća Boškova jazz klasika su na albumu, a uz njih ovaj vrhunski kvartet izvodi i tri svjetska jazz klasika.
Album otvara naslovna pjesma “Tiffany Girl” i već u uvodu albuma vidimo svu raskoš ovoga vrhunskog benda. Slijedi još jedan poznati Boškov klasik “Valse for Jazz Mama”, više od deset minuta uživamo u ovoj laganoj jazz baladi, a prvu stranu albuma zatvara stvar Boškovog starog suradnika i prijatelja Johna Lewisa, “That Slavic Smile”.
Drugu stranu albuma otvara all around the world jazz klasik “My Funny Valentine”, koju smo čuli u stotinama verzija i skoro svaki klasični jazz glazbenik je vjerojatno dao svoje viđenje ove izuzetne pjesme Richarda Rogersa, a svakako verziju koju ćete htjeti slušati puno puta je i ova verzija Boško Petrović Quarteta.
“Whisper Not” Benny Golsona slijedi nakon ovoga klasika i ponovo je kvartet u sjajnoj formi.
Album na divan način zatvara još jedan Boškov biser, “Green Lobster Dream” i ne mogu da se ne sjetim relativno nedavno izašlog albuma mladog Šimuna Matišića – “Tribute to B.P.”, koji je vjerojatno najbolji Boškov učenik i nastavljač tradicije hrvatskog jazz vibrafona i Boškovog jazz djelovanja. Upravo na tom albumu Šimun je napravio divan hommage Bošku i njegovoj glazbi, a na albumu su i dvije kompozicije i s “Tiffany Girl”, “Valse for Jazz Mama” i “Green Lobster Dream”. Upravo je to uz divnu glazbu koju nam je ostavio za sobom i ono najbolje što je Boško činio za života. U svojoj jazz školi u Grožnjanu odgojio je generacije mladih jazz glazbenika i upravo je Šimun kao možda i najvjerniji nastavljač Boškove tradicije i najsvjetliji primjer. I njegov album posvete svome učitelju je apsolutna preporuka ne samo kao podsjetnik na Boškov rad nego kao put koji je Boško Petrović utro mnogima iza sebe i uvelike im olakšao rad.
Kako godine prolaze tako sve više i više cijenimo ono što je ovaj velikan ostavio za sobom. A reizdavanje na vinilu ovih Boškovih bisera uvelike će pridonijeti uspomeni na ovoga našeg jazz velikana. Albumi stari 35 godina se u principu ne recenziraju, oni su od izdavanja do danas već vjerojatno puno puta recenzirani, oni se samo preporučuju ili se zaborave. Ovaj album se ni u kom slučaju ne smije zaboraviti, ovaj album je apsolutna preporuka i sreća je što u njemu možemo ponovo uživati.