Ubojita Finlay Donovan autorice Elle Cosimano

Autor

KATEGORIJA

PODIJELI


Na samom početku romana autorica nas uvodi u kaos Finlayinog života i njenog urnebesnog razmišljanja. Finlay je u borbi za skrbništvo s bivšim mužom, ne uspijeva napisati knjigu za koju je već iskoristila sitan predujam koji je dobila, bivši muž otpustio dadilju a da joj nije rekao, grca u dugovima s hrpom neplaćenih računa. Ne čini se kao štivo za opuštanje, ali vjerujte mi – jeste!

„Poznata je činjenica da je većina majki spremna ubiti nekoga do 8.30 svakog jutra. Tog jutra u utorak, 8. listopada, ja sam bila spremna na to do 7.45. Ako nikada niste morali u pelene na silu utrpavati dvogodišnjaka, prekrivenog javorovim sirupom, dok vam se naša četverogodišnjakinja pokušava ošišati baš prije nego što mora u vrtić, istovremeno tražeći gdje se izgubila vaša dadilja dok srčete talog kave iz dupkom pune šalice jer ste u magli uzrokovanoj kroničnim nedostatkom sna zaboravili staviti filter, sad ću vam reći kako stvari stoje. Bila sam spremna ubiti nekoga. Bilo koga. Kasnila sam.“

Kad stvari krenu naopako, kod Finlay to ne staje. Urnebesna, nepromišljena, impulzivna – naizgled nedužne odluke na kraju imaju ozbiljne posljedice. Sve je počelo od njenog sastanka s agenticom i razgovorom o njenom neuspješnom romanu. U ruke joj stiže tajanstvena poruka koja će pokrenuti niz nevjerojatnih događaja. Što učiniti kada dobije ponudu da ubije potpunog stranca? Igrom slučaja Finlay postaje plaćeni ubojica i prije nego što to shvati, upletena je u istragu ubojstva.

Mračna tema, ali uistinu zabavan i duhovit roman koji se čita u jednom dahu. Samo ga čitate bez pretjerane analize svega i uživate u dobroj zabavi. Ne shvaćate previše ozbiljno, roman nije zamišljen da bude ozbiljan.  Ispod ove neobične priče može se izvući poneka lekcija o borbama suvremene žene u današnje „brzo“ vrijeme prepuno obveza.

Ubojita Finlay Donovan jedan je od romana koji slobodno možete ponijeti na godišnji odmor i zaroniti u urnebesne avanture samohrane majke. Preporučujem! 🙂

Recenzija i foto: Marijana Glavaš





Link originalnog teksta

Autor

PODIJELI