Voljeli to godišnje doba ili ne, ono nas ipak može poučiti važnim životnim lekcijama. Evo što nas proljeće može naučiti:
1. Usporiti, stati i zastati – što nas proljeće može naučiti
Suvremeni način života čini se jako užurbanim, a i sami ga dodatno činimo takvim u želji da što više toga stignemo, da što više toga isprobamo. Rijetki su trenuci kad zastanemo i bivamo. Istovremeno čitamo i tražimo brojne savjete kako usporiti, odmoriti i uzeti odmak. Proljeće je zapravo savršeno doba za to. Naime, priroda se mijenja i mi to naravno primjećujemo. No, pravo pitanje je zastanemo li i upijamo li te promjene ili jurimo u svojim obavezama i aktivnostima i tek onkraj zamjećujemo zbivanja oko sebe.
Uzmimo za primjer cvijet koji se nalazi uz put kojim svakodnevno koračamo/trčimo/jurimo. Zbivanja oko nas neće prestati ako zastanemo, pogledamo cvijet i udahnemo njegov miris. Tu se krije odlična mindfulness metoda. Zastati, osvijestiti prisutnost sebe i cvijeta u prirodi. Potom slijedi promatranje boja, oblika, strukture. Osjet dodira također je tu važan, a potom i osjetilo mirisa. Disanje i način disanja su važna tehnika u prakticiranju mindfulnessa, a upravo udasima i mirisanjem cvijeća veoma je suptilno i prirodno razvijamo. Onima koji su jako užurbani cijeli ovaj proces može se učiniti nepotrebnim, presporim i kao da nemaju vremena za to. No, potičem vas da uistinu probate zastati putem i promotriti taj cvijet, dodirnuti ga i udahnuti njegov miris!
2. Biti strpljiv
Jesen i zima su polako ogolile grane stabala, prekrile tlo mrazom, snijegom i poslale prirodu u san. Nekoliko mjeseci je bilo potrebno da priroda iznjedri svoje ljepote, da grane dobiju prve listiće, da cvjetovi polako počnu rasti, cvjetati i veličati prizore koji nas svakodnevno okružuju. Sve je to dio prirodnog procesa, a priroda ne žuri. Sve se odvija svojim tokom, polako i usklađeno. Često žurimo ne bismo li sad i odmah ostvarili zacrtane ciljeve, a ljepota je zapravo u strpljivosti i upornosti. Proces je ljepota, a cilj je samo kruna ostvarenog. I tu možemo učiti od prirode odnosno cvijeća u prirodi. Promatrati rast, promatrati i uočavati promjene. Proces cvjetanja i proces nastajanja ploda od pupoljaka na grani je blagodat i još jedna od tehnika koje nas prirodno uvode u mindfulness – u bivanje, osvještavanje sebe kao dijela okoline te osvještavanje te okoline i svakog dijela procesa koji dovodi do željenih promjena. Ovakva promatranja mogu trajati i samo par minuta u danu, a čine veliku blagodat za naš um i duhovni razvoj.
3. Nadati se i vjerovati
Svima nam znana poslovica kaže kako poslije kiše uvijek dolazi sunce i često ju koristimo u nekim izazovnijim trenucima ili pri suočavanju s preprekama. Proljeće je upravo savršen primjer toga. Jesen odbacuje sve nepotrebno, staro. Zima uspavljuje i potiče na smiraj, ponekad je oštra i sumorna. No, i nakon najoštrije zime nastupi proljeće. I onaj najmanji cvjetić pronađe svoj put i rascvjeta se, digne glavu prema suncu i primjer je blagodati života!
Ako to poistovjetimo s našim načinom života, nadati se i vjerovati znači lakše svladavati izazove na putu ka ciljevima i biti svjestan života u cijelosti (sa svim izazovima koje donosi). Nadati se i vjerovati, ugledati se u to cvijeće kraj kojeg svakodnevno prolazimo znači prihvatiti život kakav jest, znati u njemu uživati, prepoznati blagodati, znati zastati, a opet nastaviti put ka svojim ciljevima! Stoga je dobro ugledati se u prirodu i živjeti u skladu s njome i njenim promjenama. To je kvalitetniji i „brži“ put ka ostvarenju naših ciljeva, a ne onaj u kome bezglavo jurimo ne primjećujući ni sebe ni okolinu! Priroda je izvor znanja, inspiracije i važnih životnih lekcija za sve nas, samo ako ih znamo pročitati!
Povezano: Kako s proljećem probuditi i novu sebe