Zašto si uvijek tako ljuta? Možda je ovo razlog!

Autor

KATEGORIJA

PODIJELI


Život nekada ne ide u smjeru u kojem ste očekivali i željeli. Možda imate karijeru, ali nemate obitelj ili obratno. Ponekad, život se jednostavno dogodi. No, u nekom trenutku određene stvari vas počinju smetati, nesretni ste i nezadovoljni ovime što imate. Tako theguardian.com prenosi jednu priču žene u 40-ima koja ima sve, ali opet nema. Nije rijetkost da se mnogi pronađu u ovakvim situacijama, stoga vam donosimo priču i odgovor poznate britanske psihoterapeutice Philippe Perry.

Slobodna sam žena u 40-ima, imam karijeru i posjedujem svoj stan, ali stalno sam nesretna. Posljednjih 20 godina uzimala sam sve vrste antidepresiva i posjećivala razne terapeute, liječnike, psihijatre, pohađala sam i tečajeve ljutnje te svjesnosti, prakticirala jogu… Ništa mi ne pomaže. Čak sam išla i na pretrage gdje su mi snimali mozak. Rezultati pokazuju sasvim normalnu funkciju“, započela je priču o svom problemu.

Moja braća i sestre su svi sretno oženjeni i imaju djecu. Oduvijek sam željela obitelj, ali nikad nisam imala zdrav, funkcionalan odnos s muškarcem. Moje intimne veze bile su vrlo nestabilne. Imam puno prijatelja, ali zapravo nemam bliskih prijatelja“, istaknula je.

Psihoterapeutica Perry započinje svoj odgovor važnom rečenicom – „suprotno od ljubavi nije mržnja, to je ravnodušnost“. „Čini se da ste previše dobri u pokazivanju mržnje u svojoj ljubavi. To je kao da imate prisilu testirati vezu. Moguće je da ste nesigurni i treba vam ljubav, ali u isto vrijeme čini se da zamjerate svakome koga volite, možda zato što se bojite biti nemoćni. Ljudi s ovim osobinama često glume – “Mrzim te, ne ostavljaj me” – prema ljudima koji su im najbliži“, rekla je za početak.

Naime, Philippa objašnjava kako u ovakvim situacijama, unatoč brojnim terapijama i pomoći tijekom godina, ništa neće djelovati dok se zaista ne uključite u rad na sebi i poboljšanju svog mentalnog zdravlja. Vi morate obaviti posao, a ne drugi – jer terapija i lijekovi su samo alati. Kako ona to slikovito kaže, morate biti radnik zadužen za te alate kako bi oni radili za vas. Naravno, promjene nikada neće doći preko noći i trebat će vremena, ali vaš angažman je ključan.

Možda ste doživjeli nešto traumatično. Kada potisnete iskustvo koje ste doživjeli kao dijete i ne pretočite ga u riječi (ili slike), ako vas nešto u sadašnjem životu podsjeća na to vrijeme, tada ponovno doživljavate osjećaje koje ste tada imali. Ili se bojite opasnosti od ponovnog proživljavanja tih osjećaja. Ako su ti osjećaji bili tuga, sram ili strah, nekima od nas je lakše razbjesniti se nego se usuditi ponovno biti ranjivi. Čini se da se ljudi boje, no sada u odrasloj dobi vi upravljate svojim životom i ništa neće biti tako zastrašujuće“, objašnjava Philippa.

Recimo to ovako, ako smo se u prošlosti navikli imati neprijatelja ili stalnu prijetnju, nesvjesno ćete uvijek vidjeti tog neprijatelja u drugima. Kada saznate više o svom unutarnjem demonu – onoj stvari u vašem djetinjstvu koju ne želite gledati – konačno ćete se suočiti s tim izvornim neprijateljem i više nećete morati stvarati neprijatelje od drugih u nesvjesnom pokušaju da završite isključeno.

Također, savjetuje kako je vrlo važno naučiti kontrolirati impulzivnost koja ne dolazi svima prirodno. Ključno je usredotočiti se na razvijanje vještina potrebnih u sljedećim područjima: toleriranje frustracija, fleksibilnost, vještine rješavanja problema i učenje vidjeti i osjetiti stvari iz perspektive drugih ljudi. Neki ljudi prirodno usvajaju te vještine tijekom odrastanja, a drugi ih moraju naučiti u odrasloj dobi.

Naučiti razmišljati i zatim odgovoriti, a ne samo reagirati, spor je proces koji zahtijeva praksu i strpljenje, a obično i stručnu pomoć. Baš kao što je za izgradnju novih mišića u teretani potrebno vrijeme, tako i za izgradnju potrebnih novih puteva u vašem mozgu





Link originalnog teksta

Autor

PODIJELI