Otuđenje među braćom i sestrama: Razlozi, posljedice i načini rješavanja
Otuđenje među braćom i sestrama može biti bolna tema koja često izaziva snažne emocije. Iako su odnosi s braćom i sestrama obično privrženi i bliski, ponekad se odvijaju situacije koje dovode do distanciranja. Razgovarali smo s Joshua Coleman, psihologom i autorom knjige "Pravila otuđenja", koji je podijelio svoju stručnost o ovom važnom pitanju.
Uzroci otuđenja
Otuđenje među braćom i sestrama može se odviti iz više razloga. Coleman ističe da često postoji percipirano ili objektivno nerazmjerno liječenje među braćom i sestrama. Djeca koja se osjećaju zanemareno ili manje cijenjeno od strane roditelja mogu odabrati distancirati se kao oblik zaštite. Također, trauma izazvana emocionalnim, fizičkim ili seksualnim zlostavljanjem može ostaviti duboke ožiljke koji otežavaju komunikaciju i ponovno povezivanje.
Rivalstva među braćom i sestrama, koja su često povezana s ljubomorom i osjećajem ugroženosti zbog uspjeha drugih, također mogu biti okidači za otuđenje. U nekim slučajevima, otuđenje može započeti kao rezultat sukoba s roditeljima, pri čemu će se brat ili sestra distancirati ukoliko osjete podršku drugog roditelja prema otuđenoj osobi.
Posljedice otuđenja
Posljedice otuđenja često su emocionalno teške. Coleman naglašava da osoba koja preuzima kontrolu nad prekidom veze može osjetiti olakšanje, dok osoba koja je ostavljena često doživljava bol. Otuđenici mogu prolaziti kroz osjećaje gubitka, tuge, sramote i krivnje, osobito ako su drugi članovi obitelji uzrujani zbog njihovih odluka. "Završetak veze ne uključuje samo gubitak kontakta s negativnim aspektima odnosa, već i s pozitivnim elementima koji su bili prisutni," napominje Coleman.
Suočavanje s konfliktima
Kada se suočavate s ponovljenim sukobom s rodbinom, prvi korak je preuzimanje odgovornosti za vlastite osjećaje i potrebe. Preporučuje da se iskreno razgovara o problemima i da se pruži prilika za ispravak. Važno je usmjeriti komunikaciju prema empatiji i razumijevanju, umjesto da se vrši pritisak ili se postavljaju ultimatumi.
Coleman naglašava važnost postavljanja granica u učinkovitom rješavanju sukoba. "Reći nešto poput ‘Trebam da se stvari promijene kako bi odnos mogao funkcionirati’ može dati do znanja drugoj osobi koliko vam je stalo do odnosa."
Kada je veza vrijedna spašavanja?
Razmatranje korisnosti veze ključni je korak. Prema Colemanu, ako jedna osoba pokazuje istinsku želju za pomirenjem i spremnost na promjenu, to može značiti da je veza vrijedna spašavanja. Ipak, ukoliko postoji nedostatak motivacije ili empatije s druge strane, možda je vrijeme na razmatranje prekida veze.
Krajnji koraci prema razdvajanju
Kada se odlučite na prekid kontakt, važno je to učiniti s pažnjom i poštovanjem. Coleman sugerira da razgovarate o tome kako se osjećate, ukazujući na to da ste bili otvoreni prema ispravku, ali da se druga strana nije trudila to učiniti. Izražavanje želje za vremenskim razdvajanjem može poslužiti kao probudna točka za promjene.
Suočavanje s posljedicama
Unatoč teškoćama, osoba koja je prekinula vezu ne treba osjećati krivnju. Ovaj postupak odražava napor da stvorite zdraviji emocionalni prostor. Prihvaćanje osjećaja gubitka, tuge i sramote može biti ključno za samorefleksiju.
Zaključak
Otuđenje među braćom i sestrama nije rijetka pojava, ali razumijevanje uzroka, posljedica i načina rješavanja može donijeti značajnu promjenu. Pristup koji uključuje otvorenu komunikaciju, empatiju i postavljanje granica može pomoći onima koji žele popraviti svoje odnose ili pak donijeti teške odluke o distanciranju. Ova tema zaslužuje pažnju, jer može duboko utjecati na emocionalno zdravlje i odnose unutar obitelji.
