Brza moda: Fenomen ili katastrofa?
Uvod u pojam brze mode
Brza moda označava koncept proizvodnje odjeće koja se izrađuje brzo i po niskim cijenama, često prateći trenutne modne trendove. Ovaj model omogućava brendovima, kao što su Zara, H&M i Shein, da svakih nekoliko tjedana plasiraju nove kolekcije, potičući potrošače da neprestano kupuju nove komade, često zanemarujući kvalitetu. Ovaj fenomen nije samo promijenio način na koji kupujemo, već je i značajno utjecao na naše okruženje i društvo.
Povijest brze mode
Model brze mode započeo je u 1970-im, kada su proizvođači počeli premještati proizvodne kapacitete u zemlje s nižim troškovima rada, poput mnogih azijskih zemalja. Ovaj trend je nastavio rasti tijekom 1990-ih, kada su brendovi počeli ubrzavati proizvodnju kako bi zadovoljili stalno mijenjajući ukus potrošača. Dok je prije bilo očekivano da se svake godine predstavi četiri nove kolekcije, danas brendovi kao Zara rade čak 36 kolekcija godišnje, čime se dodatno pojačava brzi ciklus potrošnje.
Utjecaji na okoliš
Jedan od najznačajnijih problema povezanih s brzom modom su njeni razarajući učinci na okoliš. Modna industrija odgovorna je za 10% emisija ugljika na globalnoj razini, a korištenje velike količine vode i toksičnih kemikalija dodatno opterećuje okoliš. Ova industrija također proizvodi neprihvatljive količine tekstilnog otpada, budući da se brzo kupuje i brzo odbacuje. Čak i odjeća koja se nosi samo nekoliko puta često završava na odlagalištima, uključujući i poznate “grobnice odjeće” u Pustinji Atacama u Čileu.
Uz to, brze modne kuće uglavnom koriste sintetička vlakna poput poliestera koja se proizvode od fosilnih goriva. Ovi materijali nisu biorazgradivi i često ostaju na odlagalištima stotinama godina.
Eksploatacija radnika
Osim štetnog utjecaja na okoliš, brza moda često podrazumijeva i ozbiljnu eksploataciju radnika koji proizvode odjeću. Većina radne snage dolazi iz zemalja s malo zaštite prava radnika, gdje su radne norme opuštenije. Radnici često radi do 16 sati dnevno za minimalne plaće, a suočavaju se s opasnim uvjetima rada. Poznata tragedija Rana Plaza iz 2013. godine, kada se zgrada u Bangladešu srušila s brojnim radnicima unutra, najbolji je primjer brutala eksploatacije u ovom sektoru. Ove situacije pokazuju koliko je važno osvijestiti potrošače o uvjetima proizvodnje njihove odjeće.
Pronalaženje rješenja
S obzirom na sve navedene probleme, pitanje koje se postavlja jest: kako se može pronaći rješenje? Potrošači mogu igrati vitalnu ulogu u ublažavanju negativnih učinaka brze mode putem "spore mode", koja se fokusira na kvalitetu i održivost, umjesto na kvantitetu. Ova filozofija podrazumijeva kupnju manje, ali kvalitetnijih komada odjeće koji će trajati duže. Kada dođe trenutak da se odreknu odjeće, potrošači mogu donirati ili reciklirati svoje stvari umjesto da ih jednostavno odbace.
Neke marke već su se počele prilagođavati ovoj promjeni. Pojavile su se održive kolekcije, ali njihova istinska ekološka vrijednost često je sporna. Nedostatak jasnih standarda u industriji otežava procjenu koji se proizvodi stvarno mogu smatrati održivima. Također, trgovci poput H&M-a uveli su mogućnosti za prihvat rabljenih komada odjeće u zamjenu za vaučere; međutim, fer radne uvjete i zaštitu radnika često previdjaju.
Brza moda, iako neizbježna u današnjem globaliziranom svijetu, predstavlja kompleksan izazov koji requerira kolektivni odgovor svih aktera u lancu—od potrošača, preko proizvođača, do regulatornih tijela. Kroz edukaciju, svjesnost i volju za promjenom, otvaraju se mogućnosti za kreiranje održivijeg budućeg modela modne industrije.
