Kako ste počeli u kazalištu?
Oduvijek sam željela raditi u kazalištu. Mogu reći da je to bila strast koja se javila još u djetinjstvu dok sam gledala predstave i sanjarila o stizanju do pozornice. Dolazeći iz malog obalnog grada, svijet kazališta, osobito svjetla West Enda, činili su se kao daleki san. Na kraju, došla sam do ‘razumnog’ izbora te sam stekla diplomu engleskog jezika, a zatim i kvalifikaciju za učitelja PGCE. Međutim, unatoč sigurnim odlukama, svaki put koji sam kasnije izabrala nekako me ponovno usmjerio prema umjetnosti. Pohađala sam tečajeve pokreta, klaunovstva i improvizacije, radila u kazalištu, stvarala vlastite predstave i nastupala na Edinburgh Fringe-u. Godinama sam se bavila raznim aspektima kazališne umjetnosti, sve dok nisam naposljetku počela raditi puno radno vrijeme kao profesionalac za intimne odnose.
Kako je došlo do nastavne strane vašeg posla?
Nakon nekog vremena, napravila sam važan korak i odlučila se prebaciti sa svog prvotnog posla predavanja engleskog i drame u srednjoj školi na karijeru profesionalca za intimne odnose. Otkrijući kako se svaki aspekt mog rada u kazalištu poboljšao zahvaljujući vještinama koje sam izbrusila kao učitelj, shvatila sam da mogu iskoristiti taj set vještina na novi način. Uključila sam se u podučavanje u dramskim školama i vođenje radionica za odrasle, a istovremeno zadržala svoju strast prema učenju i dijeljenju znanja. Poučavanje me ispunjava i uživam u svakom trenutku provedenom s studentima.
Koji je vaš najbolji savjet današnjim studentima i diplomantima dramske umjetnosti?
Moj najbolji savjet studentima i mladim diplomantima dramske umjetnosti bio bi – upoznajte sebe. Ova potraga za razumijevanjem tko ste, tko ste bili i tko postajete traje cijeli život. Samo kroz duboko promišljanje o vlastitim emocionalnim reakcijama i iskustvima možete razviti autentičan glas koji će vas voditi u kazalištu i izvan njega. Samopouzdanje u vlastite sposobnosti presudno je za uspjeh u kreativnim industrijama.
Što biste promijenili u industriji?
Kada razmišljam o kazališnoj industriji, jedno od ključnih pitanja je veća dostupnost umjetnicima iz radničke klase. Smatram da je važno smanjiti ovisnost o ljudima koji stječu iskustvo bez plaće. Bilo bi sjajno uspostaviti inicijative poput Irskog temeljnog dohotka za umjetnost, koji bi omogućio bezuvjetnu mjesečnu plaću. Takav sustav mogao bi pomoći kreativnim radnicima i umjetnicima da se fokusiraju na svoju umjetnost bez potrebe za dodatnim poslovima koji često oduzimaju dragocjeno vrijeme i energiju.
Što je najbolji dio vašeg posla?
Jedan od najljepših trenutaka u mom poslu jest mogućnost da se usredotočim na sitnice intimnog pripovijedanja. Suradnja s redateljima i glumcima omogućuje mi da razotkrijem suptilnosti i nijanse trenutaka intimnosti u kazalištu. Najbolje probe često spajaju strogost i poštovanje najboljih praksi pristanka s kreativnošću i istraživanjem. Ova kombinacija čini svaki posao izazovnim i uzbudljivim, što me neprestano motivira za daljnje usavršavanje i razvoj.
