Otuđenje među generacijama: Kako se milenijalci i generacija Z distanciraju od svojih roditelja
Uvod u fenomen otuđenja
U posljednje vrijeme, tema otuđenja između roditelja i njihove odrasle djece postala je sve prisutnija u društvenim razgovorima. Mnogi se susreću s iskustvima poput onih koje su podijelile moje kolegice, koje su se našle u potrazi za podrškom nakon što su njihova odrasla djeca odlučila prekinuti kontakt. Slične situacije nisu izolirane, a istraživanja pokazuju kako sve više mladih ljudi odlučuje prekinuti veze koje ih vežu uz njihove roditelje.
Porast otuđenja među mladima
Prema studijama, približno 7% odrasle djece otuđeno je od svojih majki, dok je ta brojka za očeve čak 27%. Međutim, mnogi sociolozi i psiholozi smatraju da ove brojke vjerojatno nisu konačne i da su se tijekom posljednjih godina povećale. Milenijalci i pripadnici generacije Z često se odlučuju za “nuklearnu opciju” kada su u pitanju njihovi roditelji, što znači da biraju put bez kontakta.
Razlozi za prekid odnosa
Jedan od ključnih razloga zbog kojeg se mladi ljudi odlučuju na prekid odnosa s roditeljima jest upravo osjećaj emocionalnog zdravlja. Mnogi mladi smatraju da je njihovo mentalno blagostanje važnije od održavanja obiteljskih veza koje donose više boli nego koristi. Društvene mreže također igraju ulogu, omogućujući mladima da raspravljaju o toksičnom ponašanju roditelja i pronalaze podršku u zajednici ljudi sličnih iskustava.
Moje osobno iskustvo i povezanost s mladima
Kao osoba koja je probala “nizak kontakt” sa svojom majkom prije 20 godina, mogu se povezati s emocijama koje mladi proživljavaju. Razumijem njihovu potrebu za distanciranjem od toksičnih odnosa, jer to može biti put prema unutarnjem miru nakon godina emocionalnog nemira. Ipak, važno je napomenuti da takve odluke nisu donijete lako i često dolaze nakon godina razmatranja i emocionalnog rada.
Odbijanje roditelja da preuzmu odgovornost
U razgovoru s mojim kolegicama, primijetila sam da nisu spremne preuzeti odgovornost za vlastite uloge u ovoj dinamici. Ispričavale su se i optuživale “lošu publiku” te prijatelje svoje odrasle djece koji su navodno utjecali na njihove odluke. Međutim, to ni izbliza ne objašnjava složenost i duboke rane koje obično vode do prekida odnosa.
Psihološki aspekti otuđenja
Psiholozi ukazuju na to kako je otuđenje proces koji se odvija tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Odluke o prekidu odnosa s roditeljima rijetko se donose naglo; obično je iza svakog prekida dugotrajan proces boli i neispunjenih očekivanja. Kad su roditelji nesposobni preuzeti odgovornost za svoje ponašanje, to dodatno otežava izgradnju kvalitetnog odnosa s njihovom djecom.
Potraga za emocionalnom sigurnošću
Kako se mladi distanciraju od toksičnih roditeljskih veza, oni u konačnici teže stabilnosti, prihvaćanju i emocionalnoj sigurnosti. Često, proces otuđenja dolazi kao posljedica dugog razdoblja čekanja na promjene koje se nikada ne događaju. Kada se odrasla djeca napokon suoče s tom stvarnošću, osjećaju olakšanje jer prepoznaju da je distanciranje jedini put prema emocionalnom zdravlju.
Mit o idealiziranju roditelja
Svatko od nas želi imati roditelja koji je pun ljubavi i podrške. No, kako vrijeme prolazi, mladi shvaćaju da njihovi roditelji ne ispunjavaju te standarde. Kada se suoče s ovom teškom istinom, često dolazi do unutarnje borbe i osjećaja gubitka, ali i konačnog prihvaćanja situacije kakva jest.
Zaključak
Fenomen otuđenja između roditelja i njihove djece tema je koja zaslužuje daljnje istraživanje i diskusiju. Naša društvena struktura se mijenja, i dok se mladi bore s emocionalnim teretima, stvara se novo razumijevanje o tome što znači biti roditelj i koje su granice u zdravim obiteljskim odnosima. Razumijevanje ovih dinamika važno je za izgradnju budućnosti u kojoj će se svi moći osjećati cijenjeno i voljeno.






