Kontroverza oko vojnog sudjelovanja Hrvatske na paradi u Parizu
Hrvatska politika ovih dana ponovno je u središtu pažnje, a povod je odlučivanje premijera Andreja Plenkovića da pošalje kontingent policajaca u Pariz umjesto vojnika na proslavu Nacionalnog dana Francuske, poznatu kao Bastillski dan. Ova odluka otvorila je pitanje vojnog i političkog protokola, ali i odnosa između domaćih političkih figura.
Sukob između Plenkovića i Milanovića
Premijer Plenković iznio je oštru kritiku na račun načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, generala Tihomira Kundida. Optužio ga je za djelovanje koje “kao da smo u ratnom stanju”, ističući da Kundid slijedi upute predsjednika Zorana Milanovića, umjesto da se drži Vladinih odluka. Ovaj sukob nije samo rezultat nesuglasica o sudjelovanju u paradi, već seže i u šire političke tenzije između kabineta i predsjedničkog ureda.
Uloga ministra obrane
Plenković je naglasio da odluku o sudjelovanju u međunarodnim misijama donosi ministar obrane, a ne predsjednik države. Ova izjava dodatno otvara pitanje o ovlastima i odgovornostima unutar hrvatskog političkog sustava. Naime, premijerov stav sugerira da bi vojska trebala slijediti jasne civilne zapovijedi, dok predsjednik kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga može izazvati prigovore na način vođenja politike sigurnosti i obrane.
Omlačavanje Hrvatske kao međunarodnog aktera
Milanović se prethodno nalazio u središtu pažnje zbog svojih stavova prema François Hollandeu, bivšem predsjedniku Francuske, o vezi dvije države. Izjavio je kako je Francuska time što nije poslala vojsku na mimohod u Zagrebu 31. srpnja 2025. omalovažila Hrvatsku, povodom obilježavanja 30. obljetnice operacije “Oluja”. Ovaj emocionalni pristup odražava frustracije zbog percepcije Hrvatske unutar šireg europskog konteksta.
Značaj vojnog mimohoda
Važnost mimohoda ne leži samo u vojnim pozdravima, već i u simbolici koju nosi. Njegovo održavanje u Zagrebu bilo bi prilika za Hrvatsku da pokaže jedinstvo unutar “koalicije voljnih” koja podržava Ukrajinu, a koja, prema navodima Milanovića, ne uključuje Hrvatsku. To ne samo da predstavlja politički problem, već može utjecati i na percepciju nacionalnog identiteta i uloge Hrvatske unutar EU.
Ispod površine: Antieuropski i proruski stavovi
Plenković je također podigao pitanje Milanovićevih navodnih “antieuropskih i proruski” stavova, sugerirajući da je predsjednik svojom politikom postavio Hrvatsku u izolaciju unutar europskih i NATO struktura. Ova optužba provocira raspravu o vanjskog politici Hrvatske i njenim osnovnim odrednicama. U trenutku kada je EU suočena s krizom i potrebama za jedinstvom, takvi stavovi mogu imati dugoročne posljedice na hrvatsku vanjsku politiku.
Zaključak
Ova situacija dodatno razotkriva kompleksnu političku dinamiku unutar Hrvatske, gdje se sigurnosna pitanja isprepliću s unutarnjim sukobima i vanjskopolitičkim ambicijama. Iako se čini da je predmet svađe trenutna odluka o vojnim postrojbama, zapravo je to refleksija dubljih ideoloških podjela koje oblikuju budućnost zemlje.






