Azra Mahmood ne treba uvod – ona je istaknuta figura u modnoj industriji Bangladeša, uspješno balansirajući uloge modela, koreografa, mentora i redatelja. S karijerom koja se proteže više od dva desetljeća, ona nije samo vladala pistom, već je i značajno doprinijela preoblikovanju industrije iza kulisa. Kao osnivačica Azra Mahmood Talent Camp (AMTC), njegovala je novu generaciju modela, opremajući ih vještinama potrebnim za uspjeh na nacionalnoj i međunarodnoj sceni.
Star Lifestyle nedavno je razgovarao s njom o njenom putovanju kroz modnu industriju, evoluciji modne scene Bangladeša, kao i o tome što je uistinu potrebno za uspjeh u ovoj dinamičnoj industriji.
Nosili ste mnoge šešire – model, koreograf, MC, mentor. Koja se uloga najviše osjeća “vi?”
“Imao sam mnogo uloga – model, voditelj, koreograf, stilist, mentor, poduzetnik i redatelj show-a, čak se bavivši glumom. Umjesto da biram samo jednu, rekao bih da me moda definira. Bez obzira nalazim li se na pisti ili iza kulisa, moja strast prema modi ostaje nepromijenjena. Ne radi se o ulozi koju obavljam, već o svijetu mode koji me bez prestanka privlači.”
Kroz svoj talent kamp, mentorirali ste mnoge aspiracijske modele. Koja je jedna kvaliteta koju svaki uspješni model mora imati?
“Industrija modeliranja danas je daleko konkurentnija nego što je nekada bila. S novim agencijama i školama za obuku, najmanje 100 novih modela izlazi na teren svaki mjesec. U takvom okruženju, ključ za isticanje je kontinuirani rast i razvoj. Model koji se ne poboljšava, prilagodi ili usavršava svoj zanat na kraju će izblijediti. Kontinuirano učenje je presudno. Ako model ne radi na svojim vještinama – bilo da se radi o njihovoj šetnji, izrazima, prilagodljivosti ili profesionalnosti – neće dugo trajati. Uspješan model je onaj tko vidi širu sliku, uporno se razvija i uvijek je spreman učiti.”
Kako se razvijala modna scena Bangladeša otkad ste prvi put započeli, a što još uvijek nedostaje?
“Karijeru sam započeo 2001. godine, kada je modna industrija Bangladeša bila mnogo manja, s ograničenim dizajnerima, modelima i događajima – većinom koncentriranim u studenom i prosincu. Sada, 24 godine kasnije, industrija se značajno proširila, s brojnim maloprodajnim markama, dizajnerima, udrugama i modnim tjednima, stvarajući veće mogućnosti. Međutim, pravilno upravljanje ostaje izazov. Bez sustava koji integrira ekonomiju, dizajn, brendiranje i razvoj talenta, održivi rast je teško postići.
Uz to, Bangladeš je dugo prepoznat kao proizvodno središte, a ne kao modno središte. Usredotočili smo se na ‘Made in Bangladeš’, umjesto na ‘dizajnirano u Bangladešu’, čime smo ograničili globalno priznanje. Iako se to polako mijenja, još uvijek imamo dug put do stvarnog prepoznavanja.”
Moda se često odnosi na standarde ljepote. Jeste li se ikad borili s njima i kako pomažete drugima da se kreću u ovome?
“Inkluzivnost u modi često se osjeća kao token napor – jedan plus size ili nekonvencionalni model ne znači istinsku raznolikost. Kad sam započela, mnogi klijenti preferirali su svijetlu put, što je apsurdno, s obzirom na demografiju naše zemlje. Nažalost, ova pristranost i dalje postoji.
“Ljepota je politički konstrukt, oblikovan od onih koji su na vlasti. Povijesno su različite kulture definirale ljepotu prema vlastitom utjecaju – danas dominiraju eurocentrične značajke zbog zapadne kontrole. Kao mentor i stručnjak u industriji, ove norme izazivam birajući modele temeljem talenta, prisutnosti i samopouzdanja, a ne samo prema tonu kože ili tipu tijela. Također osiguravam da modeli razumiju svoju vrijednost iznad društvenih standarda ljepote. Industrija se polako mijenja, ali trebamo više donositelja odluka kako bismo potaknuli istinsku inkluzivnost.”
Što vas inspirira da nastavite gurati granice u svom radu?
“Od samog početka, moj cilj bio je donijeti modne produkcije svjetske klase u Bangladeš. Sjećam se gledanja modatv (FTV) i bili su zapanjeni razinom međunarodne mode. Znao sam da možda neću doseći tu visinu kao model zbog svoje visine, ali mogao bih stvoriti emisije koje će odgovarati tom standardu. Ova ambicija me poticala godinama. Radila sam na stvaranju većih i boljih produkcija, čineći modne revije vizualno uvjerljivim i zalažući se za profesionalno izvršavanje. Vjerujem da Bangladeš ima ogroman potencijal, ali potrebne su nam prave platforme da ga pokažemo. Još nisam stigla do odredišta, ali blizu sam, i dokle god postoji prostor za rast, nastavit ću gurati. Jer u trenutku kada se stvari počnu osjećati stagnirajuće, gubim motivaciju. Rast me pokreće.”
Koji su vaši savjeti za mlade modne profesionalce?
“Današnja generacija želi trenutne rezultate. Teže uspjehu preko noći, ali pravi uspjeh zahtijeva vrijeme. Ako nešto dođe previše lako, ne cijenite to istinski, a to ne traje. Ključno je investirati u proces, naporno raditi i ostati strpljiv. Ako uložite trud, naučite svoj zanat i razvijate svoje vještine kroz vrijeme, vaš će uspjeh biti smislen i održiv. Također, tolerancija je presudna. Ova industrija može biti teška uz brojne kritike, neuspjehe i odbijanja. No, ako ostanete usredotočeni, otporni i neprestano nastavljate dalje, na kraju ćete uspjeti.”
U sljedećih 10 godina, kako vidite razvoj modne industrije Bangladeša?
“Najveći izazov je to što mnogi ljudi još uvijek ne shvaćaju modu ozbiljno. To se često doživljava kao površna industrija, iako je moda zapravo ključni dio svakodnevnog života. Prvo što učinite kada napustite kuću je oblačenje – to je moda! To je vitalna industrija, ali još uvijek ne dobiva razinu važnosti ili podrške koju zaslužuje. Za pravi rast potrebna nam je odgovarajuća podrška, ulaganja i koordinacija u cijeloj industriji; ne možemo se oslanjati samo na pojedince. Unatoč ovim izazovima, vjerujem da će industrija nastaviti rasti. Izlaze novi dizajneri, marke i platforme, i dokle god postoji inovacija i poticaj za pomicanje granica, Bangladeš će na kraju postati prepoznato modno središte.”
Foto: Ljubaznošću
