Istraživanje rodne nejednakosti na tržištu rada u Hrvatskoj
Svjetska banka, u suradnji s Institutom za ekonomiju, Zagreb i Hrvatskim uredom za zapošljavanje (CES), pokrenula je duboko istraživanje o rodnoj nejednakosti na hrvatskom tržištu rada. Tim stručnjaka, uključujući ekonomiste poput Britte Laurine Rude, Ive Tomić, Andrea Sitarovu, Marinu Tkalec i Leu Karla Matić, analizirao je međunarodne najbolje prakse, nacionalnu statistiku i politike kako bi osvijetlio ustrujavanje koje žene doživljavaju prilikom sudjelovanja u radnoj snazi.
Praznine za zapošljavanje, niska plaća i ograničena sigurnost
Prema izvješću, sudjelovanje žena u hrvatskoj radnoj snazi kontinuirano raste tijekom posljednjeg desetljeća, no razlike i dalje postoje. Mlade žene, posebno u dobi od 15 do 24 godine, suočavaju se s najvećim izazovima, s tek 19,4 posto zaposlenih, dok je u EU taj postotak 33 posto. Starije žene također su manje zastupljene u radnoj snazi, sa stopom zaposlenosti od 47,5 posto u odnosu na 58 posto prosjeka EU. Dok žene u dobi od 25 do 49 godina pokazuju nešto bolje rezultate, još uvijek zaostaju za muškarcima u Hrvatskoj.
Kada su žene zaposlene, često rade u honorarnim ili nesigurnim poslovima. Iako je jaz u plaćama između spolova manji (7,4 posto) od europskog prosjeka (12 posto), razlike su veće u privatnom sektoru i među niže kvalificiranim ulogama. Ovakva raspodjela dohotka ima dugoročne posljedice, s obzirom na to da žene akumuliraju manje mirovine i veće su im šanse da se suoče sa siromaštvom u starosti. Njihova prisutnost u sektorima poput obrazovanja i zdravstva, gdje su fleksibilni radni aranžmani rijetki, također igra značajnu ulogu.
Težina tradicionalnih rodnih normi
U Hrvatskoj se više od 60 posto ljudi i dalje drži tradicionalnog stajališta da je glavna uloga žene briga o obitelji, što je znatno iznad europskog prosjeka od 44 posto. Ovakvi duboko ukorijenjeni stavovi utječu na radne mogućnosti žena, osobito onih s malom djecom, marginaliziranim zajednicama, nižim obrazovanjem ili onih koje žive u ruralnim područjima. Iako Hrvatska nudi velikodušne roditeljske dopuste, njihov unos među muškarcima je zanemariv; 2023. godine samo 3,6 posto očeva iskoristilo je tu mogućnost, dodatno potkrepljujući ideju da je briga isključivo ženski zadatak.
Ova neravnoteža dovodi do dužih prekida u karijerama žena. Gotovo polovica radnih majki prijavljuje da su odsutne s posla više od godine dana zbog obaveza njege, dok je taj udio među muškarcima tek nešto više od jednog posto. Čak i kada postoje zakonska rješenja, kulturološki aspekti i stavovi poslodavaca često obeshrabruju muškarce od korištenja roditeljskih dopusta, što dodatno produbljuje rodnu nejednakost.
Izazovi za brigu o djeci i zakrpani sustav podrške
Pristup kvalitetnoj i pristupačnoj brizi za djecu predstavlja jedan od ključnih faktora za sudjelovanje žena na tržištu rada. Unatoč značajnim vladinim ulaganjima, gotovo 20 posto djece u dobi od tri do šest godina nije upisano u vrtiće, posebno u ruralnim regijama. Radno vrijeme koje ne odgovara standardnim radnim rasporedima, kao i visoke naknade za skrb, često predstavljaju prepreku za žene koje se pokušavaju vratiti na posao nakon porodiljnog dopusta.
Izazovi se nastavljaju i za roditelje djece školskog uzrasta, jer mnogi od njih provode manje od 30 sati tjedno u formalnom obrazovanju ili skrbi, što daleko ne zadovoljava potrebe roditelja s punim radnim vremenom. Iako je pokrenut pilot projekt za cjelodnevnu školu, puni učinak ovih mjera neće biti osjetan još nekoliko godina.
Poziv na sveobuhvatnu akciju
Izvještaj ukazuje na to da će parcijalna rješenja teško imati značajan utjecaj. Predlažu se konkretne, temeljem dokaza utemeljene preporuke za kreatore politika. One uključuju promjenu rodnih normi kroz komunikacijske kampanje, poboljšanje usluga za djecu, proširenje fleksibilnih radnih aranžmana, podršku ženskom poduzetništvu i ulaganja u infrastrukturu.
Umjesto izoliranih inicijativa, potrebno je razvijati sustavne mjere koje će omogućiti sveobuhvatan pristup ovom kompleksnom problemu. Kroz održiva javna ulaganja i angažiranje poslodavaca, zajednica i obitelji, Hrvatska bi mogla postaviti temelje za zatvaranje rodnih praznina i izgradnju otpornijeg i inkluzivnijeg gospodarstva.
