Ljubomir Simović odlazi

Jedan od najvećih modernih srpskih pjesnika i dramatičara Ljubomir Simović preminuo je sinoć u Beogradu u dobi od 89 godina.

Rani život i obrazovanje
Ljubomir Simović rođen je 2. prosinca 1935. godine u Užicama. Njegovo obrazovanje započinje u rodnom gradu gdje završava osnovnu i srednju školu. Nakon toga, odlučuje se za studij na Filologijskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, gdje se specijalizirao za povijest jugoslavenske literature i srpskorvatnog jezika. Tijekom svojih studentskih dana, Simović se aktivno uključuje u književni rad kao urednik i glavni urednik studentskog književnog časopisa “Vidici”. Kasnije, svoju karijeru usmjerava prema medijima te radi kao urednik u Uredu za kulturnu uredničku službu Radio Beograda.

Književno stvaralaštvo
Ljubomir Simović bio je plodonosan autor koji je objavio brojne zbirke poezije. Njegova najistaknutija djela uključuju “Slavenske elegije” (1958), “Sretne grobnice” (1961), “Posljednja zemlja” (1964) i “Helmeti” (1967). U svoj opsežan opus svrstavaju se i naslovi poput “Mind iza mora” (1982) i “Planet Dunabe” (2009). Iz njegovog stvaralaštva proizašli su odabiri poezije objavljeni u knjigama kao što su “Izabrane pjesme” (1980) i “Prikupljene pjesme I-II” (1999).

Dramsko stvaralaštvo
Pored poezije, Simović je bio duboko angažiran i u dramskoj umjetnosti. Stvorio je predstave poput “Hasanaginica”, “Čudo u Šarganu” i “Bitka na Kosovu”. Njegove drame izvodile su se ne samo na domaćim pozornicama već i u inozemstvu, dodatno utvrđujući njegovu poziciju značajnog umjetnika na kulturnoj sceni.

Eseji i drugi književni radovi
Simović nije bio samo pjesnik i dramatičar; njegovo književno nasljeđe obuhvaća i eseje o srpskim pjesnicima i dramatičarima. Rezultat tog istraživačkog rada došla je knjiga “DUPLO DNO” (dvostruko dno), koja je više puta objavljena. Osim eseja, njegov interes za vizualnu umjetnost rezultirao je knjigom “Čitajući slike” (2023), koja istražuje umjetničke stilove i tehnike. Također, u svojoj karijeri napisao je dnevnik iz snova “Sanjar” (1998) i roman “Konop s vrane” (1995).

Suvremena pitanja i angažman
Kroz svoja književna djela, Simović se bavio aktualnim društvenim i političkim pitanjima. Njegova djela, poput “Kovačnica na Čmokovina” (1990) i “Obrana Beograda” (2020.), rezultirala su stvaranjem snažnih kritičkih prikaza društva. Ovo je bio dio njegovog šireg angažmana u kojem je nastojao aktivno sudjelovati u raspravama o književnim, kulturnim i političkim pitanjima.

Nagrade i priznanja
Tokom svoje bogate karijere, Simović je primio brojne nagrade za svoje književne doprinose, uključujući najvažnije priznanje za poeziju, dramu i eseje. U listopadu 1994. godine postao je punopravni član Srpske akademije znanosti i umjetnosti, što dodatno potkrjepljuje njegovu važnost u srpskoj kulturnoj sceni.

Posljednje godine i nasljeđe
Simović je godinama radio na zbirci pjesama “Riba sa dva repa”, koja iako je bila završena, tražila je dodatni rad, odražavajući njegovu neprekidnu strast za pisanjem. Njegovo nedavno preminuće ostavilo je značajan pečat u svijetu srpske književnosti, a njegov doprinos će zasigurno živjeti kroz djela koja je ostavio iza sebe.

( Kultura vijesti )