Hrvatska dijaspora u Aucklandu: Čast dalmatinskoj zajednici
Prepoznatljivost i kulturna baština
Hrvatska dijaspora u Aucklandu i širom Novog Zelanda dostigla je značajnu prekretnicu. Naime, zahvaljujući naporima kustosa u Memorijalnom muzeju u Aucklandu (AWMM) i Dalmatinskom kulturnom društvu, zajednica je sada službeno prepoznata u galeriji ‘Tāmaki Herenga Waka: Priče o Aucklandu’. Ova izložba ne samo da slavi prisutnost i doprinos dalmatinskih imigranata već i njihovu neprocenjivu ulogu u oblikovanju kulturnog identiteta ovog grada.
Povijesni kontekst
Izložba je rezultat dugotrajne borbe za priznanje, koja seže više od jednog stoljeća unatrag, kada su prvi dalmatinski iseljenici počeli dolaziti u Novi Zeland. Tijekom četrdesetih godina 20. stoljeća, preko 700 dalmatijskih Novozelanđana živjelo je i radilo u središnjem Aucklandu, pokrećući riblje trgovine, restorane i druge poslovne projekte. Dva kluba na ulici Hobson postala su ključna kulturna središta za dalmatinsku zajednicu.
Kolo: Tradicionalni ples i njegova važnost
Glazba, pjesma i ples oduvijek su bili središnji u životu Dalmatinskog kulturnog društva, koje ima 95-godišnju tradiciju. Tradicionalni Kolo kostim, koji se prebacuje s generacije na generaciju, predstavlja srž dalmatinske kulture. "Kolo", što na hrvatskom jeziku znači "kotač" ili "krug", odnosi se na tradicionalne plesove koji su se prakticirali u Dalmaciji i šire.
Na ceremoniji u muzeju, ansambl folklora Tarara izveo je novozelandski Dalmatian Kolo, ples koji su stvorili rani doseljenici, prenoseći muziku i plesne korake iz svoje domovine. Kolo ostaje simbol ne samo kulturnog identiteta već i društvenog okupljanja, a mnogi "Kolo brakovi" su nastali na plesnom podiju, cementirajući veze unutar zajednice.
Kultura i obrazovanje
Znatnu ulogu unutar dalmatinske zajednice imalo je i kulturno-umjetničko društvo, čiji je rad neizostavan u očuvanju tradicije. Pavao Marinović, ključna figura u glazbenoj baštini zajednice, predavao je tradicionalne instrumente i vodio orkestar Tamburica. Njegovo nasljeđe i dalje se održava kroz mlađe generacije, koje nastavljaju nakon njega.
Otkriće i priznanje
Prije tri godine, posjet Slavenke Misa galeriji ‘Priče o Aucklandu’ otkrio je izostavljanje spominjanja dalmatinsko-hrvatske zajednice, unatoč njihovom značajnom doprinosu ribarskoj industriji Aucklanda. Ova spoznaja navela je Slavenku i tim Dalmatinskog arhiva na akciju, koja je rezultirala novom izložbom.
Dalmatinsko kulturno društvo pridonijelo je muzeju kostimima i artefaktima koji su digitalizirani, čime je dodatno učvršćena povezanost između zajednice i muzeja.
Kulturne veze i zajedničko naslijeđe
Otvaranje izložbe tudi je okupilo generacije. Glazba orkestra Tamburica i plesovi folklornog ansambla Tarara potvrdili su bogatstvo dalmatinske kulture na Novom Zelandu. Ova izložba ne samo da je priznala doprinos dalmatinske zajednice u povijesti Aucklanda, već i osigurala da njihove priče budu dijeljene s budućim generacijama.
Doprinos i angažman zajednice
Dalmatinsko kulturno društvo nastavlja raditi na očuvanju i širenju kulturnih bogatstava. Tim Jane Groufsky, voditeljice projekata u AWMM-u, aktivno se zalaže za uključivanje dalmatinske zajednice u šire muzejske narative, čime se učvršćuje sviđa i značaj hrvatske dijaspore u novozelandskom društvu.
Za one koji žele saznati više o dalmatinskom kulturnom društvu, posjete njihovoj web stranici ili društvenim mrežama pružit će dodatne informacije o njihovim aktivnostima i događanjima, omogućujući tako daljnje povezivanje s ovom bogatom kulturnom baštinom.
