Na nedavnom događaju u Zagrebačkoj tvornici kulture, Zoran Milanović, trenutni predsjednik Hrvatske i kandidat za novi mandat, dobio je spektakularan doček. Pristalice su ga dočekale s gromoglasnim aplauzom, a Milanović je, kao što je to već običaj, demonstrirao svoju borbenost i odlučnost u obraćanju punoj dvorani. Njegov nastup bio je ispunjen žestokim kritikama na račun premijera Andreja Plenkovića i njegove vlade, koje je optužio za korupciju i nepotizam.
U svom govoru, Milanović je Plenkovića nazvao “pudlicom” i “marionetom Bruxellesa”, sugerirajući da njegovo ponašanje ide na štetu nacionalnih interesa Hrvatske. Oštro se okrenuo protiv drugih predsjedničkih kandidata, no odbio je ulaziti u detalje, izjavivši da “orao ne proganja muhe.” Ova kombinacija borbenosti i cinizma očigledno je naišla na odobravanje prisutnih, koji su ga ispratili entuzijastičnim ovacijama.
Političke ankete pokazuju da je Milanović u značajnom vodstvu, s podrškom koja se kreće oko 39%. Njegov najbliži suparnik, Dragan Primorac iz HDZ-a, ima samo 23%, dok su ostali kandidati, poput Ivane Kekin iz stranke “Možemo!” i neovisnog Marija Selak Raspudića, zauzeli oko 9% potpore.
‘Vrsta Trumpizma’
Zanemarimo politički kontekst i osvrnimo se na stil Zorana Milanovića. Politiolog Zarko Puhovski usporedio je Milanovića s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, ističući da je “program” Milanovića sam Milanović. On se predstavlja kao čovjek jasnih namjera, koji ne oklijeva izreći svoje misli. To je, prema Puhovskom, ono što privlači publiku: snažni vođe s jasnim porukama. No, Milanović se ne brine mnogo o zakonima i institucijama; više puta je prekršio Ustav i ignorirao odluke Ustavnog suda, nazivajući njegove suce “neugodno stabilnim muha” i “gangsterima”.
Dugogodišnji vođa Socijaldemokratske stranke, Milanović se ne može lako svrstati ni na lijevu ni na desnu političku scenu. Ocrtava se kao borac protiv korupcije i nepotizma HDZ-a, a istovremeno promovira hrvatske interese na međunarodnoj sceni, naglašavajući važnost pripadnosti Hrvatskoj zapadnom svijetu i EU.
Privlačan obje strane
Ova dvosmislenost omogućila je Milanoviću da privuče podršku birača iz različitih političkih opcija. Dok HDZ-ov Primorac strahuje od Milanovićeve popularnosti, ljevičarska opozicija ga vidi kao najvažnijeg izazivača utjecajne premijerske pozicije. Birači cijene njegovu odlučnost da kritizira EU i da se zalaže za nacionalne interese, uzimajući u obzir njegov stav prema susjednim zemljama, posebno u kontekstu Bosne i Hercegovine.
Iako Milanovićićeva moć kao predsjednika je jako ograničena, njegovo izravno biranje od strane naroda mu daje određenu legitimitet. Kao ceremonijalni šef države, on ima utjecaj u nekim pitanjima vezanim uz vanjsku politiku, obavještajne službe i vojne aspekte.
Ne volim se miješati
Milanović se distancira od vojne pomoći Ukrajini, poručujući da Hrvatska ne bi trebala biti uključena u taj sukob. Za njega, rat “nije naš rat” i smatra da se Hrvatska trebala držati podalje od sukoba. Njegov protivnik Primorac pokušao ga je prikazati kao “Putinovog čovjeka”, no te tvrdnje nisu održale vodu bez relevantnih dokaza.
Povrh toga, Milanović ističe važnost očuvanja državne neovisnosti, suprotstavljajući se Plenkoviću, kojeg smatra poslušnikom Bruxellesa. Na njegovom nedavnom događaju naglasio je kako Hrvatska mora štititi svoje interese i zatražio dodatna sredstva iz EU, naglašavajući da je to “naš novac” i da imamo pravo na njega.
Milanović se također osvrnuo na pitanja vezana uz susjedne zemlje na Zapadnom Balkanu, inzistirajući na jačanju prava Hrvata u Bosni i Hercegovini. Njegova politika prema Srbiji ne razlikuje se značajno od Plenkovićeve, osim što Milanović kritizira pristup Srbije prema Kosovu, smatrajući ga kršenjem međunarodnog prava.
Birači će se, stoga, suočiti s važnim pitanjima kada krenu na birališta 29. prosinca. Očekivanja su da nijedan kandidat neće osvojiti apsolutnu većinu u prvom krugu, što znači da bi se mogla održati dodatna runda između dva najuspješnija kandidata.
Ovaj članak izvorno je napisan na njemačkom.
