Nasilje podsmijeha, koncept koji se sve više prepoznaje u današnjem društvu, pokazuje se kao aktivni, a ne pasivni oblik kritike. Kada se ljudi rugaju onima koji prkose kapitalističkoj kontroli i izražavaju radost u onome što je nekoć bilo stigmatizirano, to postaje kulturni udarac koji ih podsjeća na njihovo mjesto u društvenoj hijerarhiji. Cijeli taj fenomen često je zamotan u jezik ‘ukusa,’ gdje se umjetnički izrazi i osobne odabire ocjenjuju prema standardima koji su uspostavljeni davno.
Na kraju dana, pojam ‘chhapri‘ postaje odraz odvažnosti u izražavanju radosti, senzualnosti, ambicije ili samo-vrijednosti u tijelu koje društvo smatra neprimjerenim. To ne samo da ilustrira borbu protiv društvenih normi, već i izražava duboku potrebu za prihvaćanjem i osobnom identifikacijom. Kada neki članovi društva počnu prihvaćati te vrijednosti, često postaju meta podsmijeha.
Nedavno, modni komentator Sabya osudio je negativne reakcije prema ‘iznenadnom priljevu indijskih slavnih osoba’ na događaju poput Met Gala, nazivajući ga ‘kandivalizacijom.’ Postavlja pitanje nalazimo li se na pragu promjena u društvenom ugledanju? Naravno, kritike dolaze i iz Indije, s naglaskom na prisustvo influencera na prestižnim filmskim festivalima poput Filmskog festivala u Cannesu. Ove rasprave dovode u fokus pitanje koristi li se filmska platforma isključivo za jačanje osobnih brendova, a ne kao pravi prostor za filmsku umjetnost.
Proslava ‘chikankari’ vezena za ruke marginaliziranih zajednica također postaje predmet kritike, poticanja predbacivanja istih osoba koje se rugaju. Ovo otkriva dvojnost u estetskom prihvaćanju koje se temelji na kastinskom sustavu. Ironično, ljudi koji se rugaju onima koji nose chikankari kurtas često pripadaju istoj demografskoj skupini koji ih zapravo proizvode. Ovaj oblik ironije odražava duboku podvojenost unutar društva.
Mnogi ljudi, a posebno oni iz marginaliziranih zajednica, nisu u mogućnosti priuštiti luksus vlastite odjeće koju su sami izradili. Kada konačno postignu tu mogućnost, često se susreću s podsmijehom istih onih koji su generirali taj stil. Ova brutalna povratna petlja stvara estetski kastiizam: zajednice koje stvaraju ljepotu često su isključene iz uživanja u vlastitim kreacijama. Njihov rad se vrednuje samo kada je odvojen od njihovih tijela, a dizajni postaju cijenjeni jedino kad dobivaju odobrenje od ‘Savarna’ utjecaja ili luksuznih brendova.
