Sjaj ekrana osvijetlio je Emilyno lice dok se pomicala kroz Instagram kasno u noć. U tom trenutku, popularni influencer je upravo objavio video pod nazivom “Pripremite se sa mnom”, u kojem je prikazivao novu odjeću pristupačnog modnog branda. Emily je, bez mnogo razmišljanja, kliknula na link, pregledala kolekciju i za nekoliko minuta paket je bio na putu do njenog praga. Malo je shvatila; upravo je sudjelovala u ciklusu koji podstiče jednu od najekološki destruktivnijih industrija na svijetu.
Brza moda, koja se karakterizira masovnom proizvodnjom niskobudžetnih odjevnih predmeta uz brzi promet, preoblikovala je potrošačke navike i očekivanja. Brendovi poput Zare i Sheina predstavljaju pinnacle ovog modela, pri čemu je Zara sposobna transformirati nove dizajne od koncepta do maloprodajnih polica u samo dva tjedna, dok Shein, ultra brzi modni div, svakodnevno pušta tisuće novih stilova. Takav pristup stvara beskrajnu petlju potrošnje, gdje se niske cijene i poticaji na česte kupovine susreću sa neodrživom kulturom viška.
Prema studiji objavljenoj u „Prirodi – Zemlja i okoliš“, modna industrija godišnje proizvodi više od 92 milijuna tona otpada i konzumira 79 bilijuna litara vode. Zapanjujući ugljični otisak ovog sektora nadmašuje čak i emisije međunarodnih letova i morskih dostava zajedno. Sam proces proizvodnje je široko prepun štetnih praksi, od prekomjerne upotrebe vodnog pamuka do ispuštanja neobrađenih boja u lokalne izvore vode. Radnici u zemljama koje proizvode tekstil često su izloženi opasnim uvjetima rada, radeći duge sate za mizerne plaće, sve kako bi zadovoljili nezasitne zahtjeve za novim modnim trendovima.
Minimalna pošteda prema okolini u modnoj industriji ne prestaje samo u njenom lancu opskrbe. Prema podatcima MDPI-a, gotovo 90% svjetske proizvodnje odjeće prebačeno je u zemlje s niskim i srednjim dohotkom gdje slabi propisi omogućavaju neprovjereno zagađenje. Ovaj otpad s odjevnih predmeta često završava na deponijima ili na tržištima rabljene odjeće na globalnom jugu, čime se stvara dodatni ekološki teret za zajednice koje nemaju infrastrukturu za odgovarajuće upravljanje otpadom. Sustav brze mode uspijeva na poslovnom modelu koji potiče impulsivnu kupovinu i brzu odlaganja, dodatno pogoršavajući problem tekstilnog otpada.
Društveni mediji igraju ključnu ulogu u ubrzanju krize brze mode. Influenceri, često u partnerstvu s ovim brendovima, stvaraju osjećaj hitnosti oko prolaznih trendova. Kultura “Outfit of the Day” i “Haul” široko je prisutna na platformama poput Instagrama i TikToka, prisiljavajući potrošače da neprestano obnavljaju svoje ormare. Algoritmi ovih mreža pojačavaju takvo ponašanje, bombardirajući korisnike ciljanim oglasima i neprimjetno integrirajući kupovinu u njihove svakodnevne navike. Jednostavnost klika na vezu i trenutna kupovina stavki uklanja vrijeme za kritičko razmišljanje, potičući beskrajni ciklus potrošnje.
Neodrživi konzumerizam zahtijeva hitan pomak prema kružnoj ekonomiji, koja daje prioritet održivosti prema jednokratnoj upotrebi. Umjesto da potiče brzu proizvodnju i otpad, kružni modni sustav naglašava recikliranje, upcikliranje i produženi životni ciklus odjeće. Brendovi i potrošači moraju preuzeti odgovornost za smanjenje ekološkog otiska u industriji. Tvrtke trebaju prihvatiti etičke izvore, održive materijale i sporiji modni pristup, dok se potrošači moraju udaljiti od impulzivne kupovine prema pažljivijoj potrošnji. Usprkos privlačnosti brze mode, koja nudi pristupačnost i uzbuđenje praćenja najnovijih trendova, iza svake jeftine stavke leži težak okolišni i ljudski trošak. Pritisak da se prati neprestano mijenjajući modni ciklus ima štetan učinak na naš planet i ranjive zajednice.
