Gruzijsko zvono: Evolucija pokreta pozitivnosti tijela u modnoj industriji

Uvod

Industrija visoke mode oduvijek je bila povezana s vrlo specificiranim standardima ljepote, no tijekom 2010-ih pokret pozitivnosti tijela započeo je revoluciju, proklamirajući prihvaćanje tijela svih oblika i veličina. Ovaj članak istražuje razvoj ovog pokreta, trenutne trendove te izazove s kojima se suočava, posebno u kontekstu nedavnog povratka užih modela u modnim revijama.

Početak pokreta pozitivnosti tijela

Pokret pozitivnosti tijela svoje korijene vuče već iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. Iako je u to vrijeme bio slabo zastupljen, ikone poput Marilyn Monroe pomagale su u širenju ideje da ljepota ne mora biti usko definirana. Stvari su se značajno promijenile 2010. godine s pojavljivanjem društvenih mreža, posebno Instagrama. Influenceri su počeli isticali različite standarde ljepote, čime su ukorijenili ideju pozitivnosti tijela u širem kontekstu.

Pandemija prihvaćanja tijela dovela je do proslavljanja krivulja, a modeli plus-size dobivali su sve više prilika u modnoj industriji. Brendovi poput Rihannine marks Savage x Fenty postali su poznati po svojim spektakularnim revijama koje su uključivale modele raznih oblika i veličina, čime su dodatno učvrstili poziciju pokreta.

Promjene u trendovima

Međutim, kako je došao kraj 2020. godine, označen je početak erozije tog trenda. Prema istraživanju američkog časopisa Vogue, tijekom modne sezone jesen-zima 2024. samo 0,8 posto modela na pistama bilo je plus-size. Razvijeni lijekovi za mršavljenje, poput Osemaglutida (Orempic), dodatno su promijenili percepciju tijela. Poznate ličnosti uključujući Elona Muska počele su povezivati svoj novi izgled s korištenjem tih lijekova, što je rezultiralo novim društvenim pritiscima i rastućim zanimanjem za mršave modele.

Uloga medija i poznatih ličnosti

Pojavom filmova i emisija koje slave mršavost, društveno prihvaćeno tijelo ponovno se pomiče prema užim standardima. Modni stručnjaci upozoravaju na opasnosti ovog trenda. Modeli izražavaju zabrinutost da bi se potražnja za mršavijim tijelima mogla ponovno ustaliti, dok su oni koji su se nadali da će ostvariti karijeru u modnom svijetu biti isključeni.

Modeli poput Enrike navode da je njihovo zapošljavanje daleko manje uobičajeno, a agenti se suočavaju s većim poteškoćama prilikom pronalaženja posla za plus-size modele. Osim toga, mnogi brendovi koriste trikove u marketinškim kampanjama kako bi prikazali navodnu inkluzivnost, dok u stvarnosti i dalje favoriziraju mršava tijela.

Društvo i etika u modi

Unatoč pritiscima iz industrije i promjenama koje se događaju zbog utjecaja društvenih medija, postoji i dio dizajnera koji se bore za veće prihvaćanje raznolikosti. Na primjer, Charles Jeffrey, škotski dizajner, naglašava važnost uključivanja različitosti u svoje kolekcije, inspirirajući se queer zajednicom.

Ova kontradikcija u modnoj industriji dovodi do pitanja o odgovornosti brendova prema potrošačima i njihovoj društvenoj ulozi. Mnogi stručnjaci smatraju da je ključno oblikovati javno mnijenje, a ne se samo prilagođavati trenutnim trendovima.

Kraj ere inkluzivnosti?

Nažalost, čini se da se trenutačna stvarnost pokreta pozitivnosti tijela udaljava od svoje misije. Bez obzira koliko se aktivisti trudili, modna industrija sveviše potvrđuje da je raznolikost na pistama stvar prošlosti. Čini se da se klatno ponovo vraća prema uskim standardima, dok modeli i agenti izražavaju zabrinutost zbog smanjenog broja prilika i vidljivosti punijih tijela.

U toj situaciji, potrošači igraju ključnu ulogu. Promjena navika kupovine mogla bi dovesti do promjena u modnoj industriji. Na kraju, duboka i odlučna edukacija o raznolikosti i prihvaćanju svih oblika tijela ostaje ključna za daljnje formiranje ovog pokreta.

U svijetu mode ništa nije zauvijek, i pitanje je samo trenutka kada će se klatno ponovo zamahnuti unazad.