Gudelj with the author of the text, Photo: Bojan Radulović
U kišno jutro u Hercegu Novi, uhvatila me vijest – umro je. Petar Gudelj! Prva misao bila je šokantna, a druga otrežnjujuća – ostalo je sjajno djelo. Nesumnjivo sjajno! Tko zna koliko će sveska biti u seriji kada se tiskaju prikupljena djela.
Ako bih danas izračunao razdoblje, bilo bi blizu sedam desetljeća. Gudelj je svakodnevno pisao dnevnik, a ti unosi, čiji je dijelove objavio u nekim knjigama, su pjesme. Znao je bolje od bilo koga drugog kako svakodnevno pretvoriti stvarnost, golu, čak i banalnu svakodnevicu, u pjesmu, jednako kao i drevna, mitska.
Imao sam čast odabrati iz Petarove poezije, koja je objavljena 2023. godine pod naslovom Land in Language. U to sam vrijeme bio u čestim kontaktima s Petarom, a istovremeno sam pročitao njegov rad. Bio sam zadivljen koliko slojeva počiva i koliko daleko doseže tradicija.
Čitava hrvatska, južno slavenska i europska tradicija prolazi kroz to. Od svog rodnog IMOT-a i lokalnih tradicija, gdje je naučio jezik kamenja, crva i drugog bilja, epske i lirske narodne pjesme, legende, sve do Grka i Rimljana i njihovih tragova na Dalmatinskoj obali, pa sve do kraja Iliraca.
Petar se oslanjao na čitavu tradiciju, zbog čega je njegov rad velik i odiše integritetom. Sadrži epove i bljeskove iz lirskih pjesama, a sve to prikupio je u voluminoznoj knjizi pod nazivom Kad se sunce vjenčalo. Petar je hrvatski i južni slavenski Homer.
Cijeli je život ulio u posao koji im je impozantno. U njegovom radu nema malih ili beznačajnih motiva. Sve čini sjajno i bezvremensko.
Samo sjajni pjesnici, a Petar je sjajan pjesnik, tako sveobuhvatno mogu prihvatiti tradiciju koja kroz njega govori nepropusnim glasom. U svom radu čuju se odjeci Marulić, Gundulić, Lucić, Preradović, Mazuranski, Hektorović, Kacički Miokic i drugih hrvatskih pjesnika.
Stvorio je sjajnu sintezu na kojoj su prethodile interpenetracije. U njegovoj se poeziji sve čuje i sve se vidi. Zemlja govori njegujući glas, zbog čega Petrova poezija ima njegujući učinak. U stvari, to je duhovni odgoj!
O Petru će uskoro pisati. Taj će rad biti predmet trenutnih i budućih istraživača. Kao mladić naišao sam na Peterove pjesme u tada poznatim časopisima Jugoslaven i odmah mi je bio blizak u svom lirskom, mitskom i ilirskom stilu.
Sjećamo se i po udžbenicima za srednje škole koje je stvorio kada je Jugoslavija postojala, a živio je u Beogradu. Nikada više neće biti takvih udžbenika.
Prvi put sam čuo njegov glas u ožujku 2013., kada sam bio u Mostaru i kad je bio u Matici Hrvatskoj. Miro Petrović Kontaktirao sam s njim telefonom. Bio je ugodno iznenađen. Čuo je za mene, što mi je puno značilo.
Tada sam napisao pjesmu Nedjelja u Mostaru koju sam mu posvetio. Miro Petrović dao mi je svoju knjigu da čitam Mladoževa zmija, sveobuhvatan izbor poezije, a donirao Slijedila ju je maslina koju je napravila Milja Stojić povodom nagrade Bosanski nadgrobni spomenik koja mu je dodijeljena 2010. godine.
Sjećajući se novopečenih stabala badema u Mostaru, i dok sam čitao Zmija mladoženja, napisao sam nekoliko stihova iz nje:
Imitirate flautu.
Daleki pastir
Koji pjeva na zaboravljenom
Jezik
U divljim brdima
Mnogi glasovi žele
Da ih pretvorim u pjesmu
Jedna zvijezda
Pretraživanje
Njoj
Dajete svjetlost.
Pepeo bivših požara
Pretjerujete.
Pjevaš tihe pjesme.
Sudjelujete u prošlosti
Praznici
Igraš u zaboravljenom
ruka
Zaboravljena igra
Bogovi
Mole vas da ih oživite.
(Nedjelja u Mostaru)
S Mirovim darovima uspio sam steći cjelovitiji uvid u rad Petara Gudelja. Svaki sljedeći kontakt s njim bio mi je dragocjen, a posljednji koji sam imao s njim živ bio je u listopadu 2023. godine, kada smo promovirali knjigu u Zagrebu Zemlja na jeziku. Tada je, iako je bio u kasnim godinama, čitao svoje pjesme poput mladosti, i znao je da je najbolje čitao, čuo sam priču o tome mnogo ranije.
Vijest o smrti Petar Gudelja nekako mi je istovremeno ispričala njegova kći. Biljana mi je Šumski oblici korespondirala, koja je napisala i objavila dvije glavne znanstvene knjige Illyrian krugovi života i Kamena knjiga mrtvih. Oboje imaju Petarove pjesme. Erak mi piše u poruci: “Gudeljavina kći obavijestila me je da je Petar preminuo sinoć. Najveći hrvatski pjesnik. Djela bezvremenskog i neprocjenjive vrijednosti. Ponosan sam što mi je dopustio da objavim njegove pjesme i tako dao mojim knjigama pečat pečat Veliki i lijepi kao Bilig ili stećak.”
Murmur hrvatskog jezika neće se osušiti, pa čak i ako se to dogodi nekom nemogućim šansama, to će promrmljati u radu Petara Gudelja. I tako će biti zauvijek.
(13. veljače 2025.)
