Po Miroslav Edvin Habek
ZAGREB, 27. studenog 2025 – Hrvatska se sprema ubrzati obnovu svoje filmske baštine novim trogodišnjim planom koji za cilj ima očuvanje domaće kinematografske klasike i jačanje pozicije Hrvatske kinoteke.
Vlada je tiho odobrila krajem srpnja, a shema daje Ministarstvu kulture i medija zeleno svjetlo za financiranje opsežnog programa očuvanja audiovizualnog materijala pohranjenog u Kinoteci. Za razdoblje 2026.–2028. dodijeljeno je oko 2 milijuna eura.
Do 20 igranih filmova spremno za potpunu restauraciju
Novim planom predviđena je potpuna restauracija i zaštita do 20 igranih filmova snimljenih prije 2010. Prema Vladi, projekt će “gotovo udvostručiti količinu zaštićenih minuta” i osmišljen je kako bi Kinoteci dao veću autonomiju.
Ustanova trenutno djeluje u sastavu Hrvatskog državnog arhiva, no planom je zacrtano njeno buduće osamostaljivanje i stvaranje namjenskog kino prostora. Hrvatska ubrizgava nova sredstva za očuvanje nacionalne filmske baštine, posebice dugometražnih filmova proizvedenih prije 1990., što je ključno i za dugoročnu stabilnost Kinoteke.
Kritičari: ‘Premalo, prekasno’
Međutim, nisu svi uvjereni. Kritičari ističu da planu nedostaje ambicija te da dolazi dugo nakon što je hrvatska filmska baština počela vidno propadati. Saborska zastupnica Urša Raukar Gamulin iz udruge Možemo! bila je među najoštrijim kritičarima, ističući da je dosad digitalno restaurirano svega 30-ak od oko 300 hrvatskih igranih filmova.
“Ovo je tek prvi dječji korak”, upozorila je.
Proslavljeni redatelj Rajko Grlić otišao je i dalje, nazvavši plan “sramotnim”. Ustvrdio je da je dodijeljeni iznos minimalan u usporedbi s drugom javnom potrošnjom, napominjući da “2 milijuna eura ono što svaka lokalna crkva dobije za obnovu oltara ili zvonika”, dodajući da “100 godina kinematografije zaslužuje bolji tretman”.
Pozivi na privatno partnerstvo
Vinko Grubišić, direktor Jadran filma, koji je producirao mnoge hrvatske klasike, kritizirao je oslanjanje isključivo na državna sredstva. Smatra da proces restauracije teče presporo te sugerira uključivanje doprinosa uspješnih privatnih tvrtki koje mogu djelovati kao pokrovitelji kulture. Kritičari često uspoređuju hrvatski model s modelom susjedne Srbije.
Srbija je ubrzala svoje napore na obnovi nakon što je 2016. proglasila klasične filmove kulturnom baštinom od posebnog značaja. Suradnja s pružateljima telekomunikacijskih usluga dodatno je potaknula proces.
Unatoč tvrdnjama Telekoma Srbije o restauraciji 354 filma u 4K, pouzdanije brojke dolaze od nedavno smijenjenog ravnatelja Jugoslavenske kinoteke, Jugoslava Pantelića, koji je potvrdio da je dosad restaurirano oko 50 srpskih poslijeratnih dugometražnih filmova, a osigurana su sredstva za još deset u sljedeće dvije godine.
Hrvatska nastavlja kontinuirane obnove
Međutim, hrvatskoj kinematografiji i dalje se vraćaju važni naslovi prema odlazećem modelu. Filmovi koji su nedavno završeni ili su u završnoj fazi uključuju Plavi galeb (1953), Skoplje 63 (1964.), Rondo (1966.), Slučajni život (1969), Tko pjeva zlo ne misli (1970), Akcija Stadion (1977), te Grlićev Za sreću je potrebno troje (1985).
Iako Srbija trenutno vodi prema broju restauriranih filmova, 50 naslova naspram 38 hrvatskih, stručnjaci upozoravaju da usporedba mora uzeti u obzir veličinu filmskog arhiva svake zemlje. Srbijanska poslijeratna produkcija daleko nadmašuje hrvatsku, koja ukupno broji oko 300 igranih filmova.
Poređenja radi, i srpski i hrvatski modeli smatrani su ograničenima. Manje kinematografije, poput Slovenije i Sjeverne Makedonije, postigle su zapažene rezultate s manje sredstava.
Slovenija je od 2015. digitalizirala 23 dugometražna filma kroz koordinirane napore koji uključuju nekoliko filmskih institucija. Sjeverna Makedonija restaurirala je više od 30 igranih filmova kroz svoj nacionalni projekt koji je započeo 2011. godine. Njena Kinoteka održava snažnu suradnju s hrvatskim i srpskim arhivima, a makedonski klasici poput Frosina (1952) i Mirna godina (1961.) obnovljeni su posljednjih godina.
Zaključak regionalnih filmskih arhivista jasno ukazuje na to: do napretka će doći više kroz suradnju nego kroz rivalstvo. Dok Hrvatska priprema ponovno pokrenuti svoj program obnove, dionici se nadaju da će stabilno financiranje, institucionalna neovisnost i jača partnerstva, javna i privatna, donijeti dugo očekivani zamah očuvanju filmske ostavštine zemlje.
