Hrvatski predsjednik Zoran Milanović nedavno je ponovno izabran na drugi mandat, čime je izazvao brojne reakcije i analize političke scene Hrvatske. U drugom krugu predsjedničkih izbora suočio se s Draganom Primoracem, kandidatom vladajuće stranke, Hrvatskog Demokratskog saveza (HDZ). Milanović, koji je predsjednik Hrvatske od 2020. godine, uživa podršku oporbe, posebno Socijaldemokratske stranke (SDP).
Dragan Primorac je, suočen s razočaravajućim rezultatima, postigao najgore rezultate u povijesti stranke, osiguravajući samo 25 posto glasova u drugom krugu. S druge strane, Milanović je osvojio nevjerojatnih 75 posto glasova uz izlaznost od 44 posto. Iako je Milanović imao jaku podršku, potreba za drugi krug proizišla je iz toga što mu je nedostajalo samo 5000 glasova do apsolutne većine u prvom krugu.
Prvi krug predsjedničkih izbora održao se u prosincu, nakon aktivne izborne godine u Hrvatskoj; u travnju su održani parlamentarni izbori gdje je HDZ osvojio potrebna mjesta za formiranje nove vlade pod vodstvom Andreja Plenkovića, a tijekom ljeta održani su izbori za Europski parlament. Ova serija izbora jasno je pokazala dinamiku hrvatske političke scene.
Razočaran rezultatima, hrvatski premijer Andrej Plenković okarakterizirao je Milanovića kao osobu koja “ne nudi ništa” biračkom tijelu. Premda je uloga predsjednika u Hrvatskoj većinom ceremonijalna, popularnost Milanovića ga je učinila kontrastom HDZ-u i Plenkoviću. Milanović redovito kritizira vladu zbog navodne korupcije, a situacija je dodatno zakomplicirana kada je predsjednik otvoreno razmatrao mogućnost kandidiranja na parlamentarnim izborima 2024. godine, međutim, Ustavni sud je presudio da to nije moguće bez ostavke na predsjedničkoj poziciji.
“U protekle tri godine Milanović je stekao reputaciju ‘Hrvatskog Donalda Trumpa’
Milanović je također postao međunarodno poznat po svojim kontroverznim stavovima vezanim uz vojnu pomoć Zapada Kijevu. Osudio je rusku invaziju na Ukrajinu, ali se nije ustručavao kritizirati europsku politiku prema ovom sukobu, iznoseći stav da sankcije protiv Rusije štete europskoj ekonomiji i potiču jaču suradnju između Moskve i Pekinga.
Osim toga, predsjednik je otvoreno kritikovao zapadnu vojnu pomoć, smatrajući da je “ludo” vjerovati da se Rusija može pobijediti u konvencionalnom ratu. Njegove akcije uključuju blokiranje otpreme hrvatskih vojnih časnika u misiji NATO-a za obuku ukrajinskih snaga, što je dodatno izazvalo reakcije i prijetnje njegovoj reputaciji na međunarodnoj sceni.
Da stvar bude gora za Milanovića, njegova kritika Zapada dovela ga je na ukrajinsku internetsku crnu listu, gdje ga se optužuje za ugrožavanje nacionalne sigurnosti Ukrajine. Iako mu je to donijelo težak imidž, predsjednik se nije povukao, nastavljajući kritizirati Bruxelles i nazvati EU “nedemokratskom” zbog, kako smatra, neizabranih birokrata koji upravljaju Unijom.
Povrh toga, Milanović se suočava s problemom imigracije, koju je nazvao jednim od glavnih izazova za Hrvatsku. Njegovi stavovi o ovom pitanju su u skladu s onim što promovira mađarska vlada, koja također insistira na strožoj kontroli granica, čime je Milanović još dodatno pridobio simpatije desnih političkih krugova u Mađarskoj.
Nakon njegovog ponovnog izbora, mađarsko političko pravo dočekalo je ovu vijest s oduševljenjem. Njegova pobjeda nije samo odražavala sličan pogled na imigraciju i rat u Ukrajini, već i stav prema Bruxellesu, koja prema Milanoviću često donosi odluke iz ideoloških razloga, ne vodeći računa o specifičnostima svake države članice.
Povezani članci:
