Nova izložba koja slavi rad renomiranog hrvatskog fotografa Mladi Tudor otvorena je u Dubrovniku, nudeći javnosti rijetku priliku da zavire u neke od njegovih najslikovitijih djela.
Na drugom katu Galerije Dulčić Masle Pulitika, izložba pod nazivom “Mladen Tudor: Fotografije iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik” sadrži 25 istaknutih radova iz razdoblja od 1950-ih do 1980-ih. Ove slike, koje su ušle u zbirku galerije 2007. i 2012. godine, osobno je darovao Tudor, čime je ostavio neizbrisiv trag u kulturnoj baštini Dubrovnika.
Osim izložbe, posjetitelji će moći vidjeti i kratki dokumentarni film Hrvatske radiotelevizije o Tudoru, koji je dio serije Fotografija u Hrvatskoj, čime se dodatno obogaćuje narativ izložbe. Također, kustosica, muzejskog savjetnika Rozana Vojvoda, najavila je da izložba traje do kraja veljače 2026. godine.
Majstor “odlučnog trenutka”
Tudorov rad često se uspoređuje s legendarnim fotografima Magnuma, poput Henri Cartier-Bressona, čija ideja o “odlučujućem trenutku” — hvatanju trenutka koji otkriva bit prizora — snažno oblikuje Tudorovu umjetničku filozofiju. Njegove fotografije prikazuju svakodnevni život s empatijom i preciznošću, od radnika koji se odmaraju do biciklista na putu na posao u zoru.
Svaka slika nosi svoju priču, bilo da se radi o radnicima migrantima na željezničkim postajama ili o duhovitim trenucima u malim gradovima i ruralnim područjima. Tudoru je uspijevalo jednostavne scene, poput starijeg seljana uokvirenog dvjema znatiželjnim guskama, pretvoriti u poetične i ironične prikaze života.

Tudor je bio duboko usklađen s ljudima, posebice s djecom i starima, dokumentirajući ljudskost u njezinoj sirovoj ljepoti, ranjivosti i dostojanstvu. Njegova sposobnost da zabilježi suštinske aspekte ljudskog iskustva ostavlja snažan dojam i poziva gledatelje da promišljaju o svakodnevnim životima običnih ljudi.
O umjetniku
Mladen Tudor (Split, 1935 – Zagreb, 2022) bio je jedan od najutjecajnijih hrvatskih fotoreportera. Nakon preseljenja u Zagreb kao dijete, pohađao je Školu za primijenjenu umjetnost, koju je završio 1955. godine. Počeo je raditi kao stručni fotograf za Vjesnik, a kasnije je stvarao velike foto priče za Vjesnik u srijedu, Globus i Start.
Nakon što je 1974. godine napustio stalni rad u redakciji, Tudor je postao samostalni fotograf, gradeći opus koji se danas smatra definicijom vizualnog zapisa poslijeratne Hrvatske. Njegov rad, pod utjecajem talijanskog neorealizma, izložbe Obitelj čovjeka i škole fotonovinarstva Magnum, stvorio je bezvremensku fotografskiostavštinu koja će trajati kroz generacije.






