“Ljudski safari” u Sarajevu: Mit ili stvarnost?
Uvod u medijske laži
U posljednje vrijeme, europski mediji, posebice talijanski, njemački i britanski, ponovo šire kontroverzne priče o navodnom “ljudskom safariju” tijekom rata u Sarajevu. Ova priča sugerira da su Srbi organizirali snajperske napade na bošnjačke civile, naplaćujući strancima kako bi sudjelovali u tim aktivnostima. Nažalost, ove priče nisu nove, ali su sada usmjerene na aktualnog predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, što dodatno ukazuje na političke motive koje stoje iza tih tvrdnji.
Povijest “ljudskog safarija”
Prvi put se priča o “ljudskom safariju” pojavila u stranim, posebno talijanskim, medijima tijekom 90-ih. S obzirom na različite političke kontekste, trenutne su premetanje u narativu i likovima koji se u ovoj priči spominju prilagođavani potrebama i percepcijama različitih publika. Tako su Srbi često demonizirani, dok su u Italiji pokušali skrenuti pažnju s hrvatskih akcija, optužujući HVO za slične zločine.
Utjecaj ratnih pripovijesti
Ove priče dobro su se “primile” tijekom 90-ih godina, jer su se ljudi širom svijeta naginjali ka jezivim pričama koje su potkrijepile slike o “balkanskim koljačima”. Međunarodna javnost bila je zasićena pričama o zločinima, što je dovelo do stvaranja novih mitova i narativa koji su ukorijenjeni u kolektivnom sjećanju.
Nedavne afirmacije o “ljudskom safariju”
Nedavno je dokumentarni film “Sarajevski safari”, snimljen od strane Mirana Zupaniča i fokusiran na Edina Subašića, podigao novu buru. Njegova priča o “vikend-četnicima”, koji su dolazili s ciljem sudjelovanja u ratu, koristi se kao tvrdnja za postojanje ovog mračnog fenomena, a sve u kontekstu političkih napada na Republiku Srpsku.
Logističke nemogućnosti
Jedan od ključnih elemenata koji osporava tvrdnje o “snajperskom turizmu” je logistička nemogućnost takvog poduhvata. Njemački fotoreporter Peter Kulman govorio je o Srbima koji su navodno dolazili samo na vikend. Međutim, kako pokazuje povijest i geografska razmatranja, put do Sarajeva od mjesta poput Münchena nije bio moguć bez prolaska kroz neprijateljski teritorij, čime je cijela priča izgubila vjerodostojnost.
Medijska manipulacija i politička pozadina
Jedan od najnovijih napada na Vučića dolazi od “istraživačkog” novinara Domagoja Margetića, koji ga povezivanjem s dokumentarnim filmom pokušava prikazati kao sudionika “ljudskog safarija”. Margetić koristi manipulirane snimke, što ukazuje na to da se ovakve informacije koriste kao politička municija u hibridnom ratu protiv Srbije.
Svjedočanstva i umjetna konstrukcija narativa
S obzirom na svjedočanstva poput onog Edina Garaplije, bivšeg člana obavještajnih službi, postavlja se pitanje povijesne točnosti ovih narativa. Garaplija tvrdi da su napadi na civile često bili organizirani pod lažnim zastavama, gdje su vojnici drugih strana lažno optuživani za djela koja su sami počinili.
Utjecaj na srpsku zajednicu i percepcije rata
S obzirom na stalne napade i lažne informacije koje se šire kroz medije, postoji značajan utjecaj na percepciju srpske zajednice, i to ne samo unutar Srbije, već i na međunarodnoj sceni. Ove afirmacije služe za daljnje stvaranje stigme i predrasuda prema srpskom narodu, a ne istini i istinskoj analizi područja ratne tragedije.
Zaključna misao
Unutar ovog složenog medijskog pejzaža, важно je preispitati izvore informacija, motiva i konteksta u kojem se ove priče plasiraju. Mnogi aspekti ovih narativa, uključujući “ljudski safari”, mogu se shvatiti kao primjer projekcije straha i nesigurnosti kroz lažna svjedočanstva i manipulacije koje su daleko od istine.
