Možda ste napravili male promjene u svom svakodnevnom životu, poput odbacivanja šalica za kavu za jednokratnu upotrebu, plastičnih boca i slamki, ali unatoč svim naporima, i dalje možete nesvjesno pridonositi plastičnom zagađenju.
Kako, pitate? Jednostavno, kroz odjeću. U današnje vrijeme velika većina mode proizvedena je od sintetičkih vlakana, a poliester je najrasprostranjeniji među njima.
Ovo snažno, izdržljivo i brzo sušeće vlakno čini oko 80 posto svih sintetičkih vlakana u upotrebi. Njegove karakteristike, poput otpornosti na nabore, čine ga idealnim izborom za mnoge modne brendove.
Poliester je sintetičko vlakno prisutno u gotovo svemu, od odjeće, kupaćih kostima do kućnog tekstila i namještaja. Čak su i gumbi, zatvarači i šljokice često izrađeni od poliestera.
Ovo vlakno proizvodi se od anorganskih polimera, sintetičkih kemikalija koje se obično dobivaju iz nafte. Idealno za brzo zalaganje i nisku cijenu, poliester je često preferiran zbog minimalnih troškova proizvodnje.
Ta dobra cijena i namjera za brzu modu rezultiraju situacijom u kojoj gotovo dvije trećine odjeće na tržištu sadrži neku vrstu plastike. To je direktna posljedica brzog tempa modnog ciklusa, gdje svaki novi trend zahtijeva velike količine materijala bez obzira na njihove dugoročne ekološke učinke.
Brza moda i poliester idu ruku pod ruku, pružajući rješenja koja su atraktivna za potrošače. Poliester ne zahtijeva poljoprivrednu sezonu, zemljište ili vodu, što ga čini lakšim za proizvodnju. Stvaranje odjeće od poliestera događa se brže i jeftinije, što rezultira masovnom proizvodnjom koja zadovoljava sve veću potražnju potrošača.
Iako su prednosti poliestre očite u smislu cijene i praktičnosti, njegov negativan utjecaj na okoliš i ekosustave ne smije se zanemariti. Poliester je ne-biorazgradiv, što znači da će se njegovi ostaci nalaziti na odlagalištima tisućama godina.
Ovo vlakno također doprinosi formiranju mikroplastike, sitnih čestica plastike koje se otpuštaju u okoliš kada se poliester opere. Ove mikroplastike završavaju u našim vodnim izvorima i, nažalost, u našim tijelima.
Osim što izaziva ekološku krizu, mikroplastika također sadrži brojne štetne kemikalije koje mogu negativno utjecati na zdravlje ljudi. Prema studijama, mikroplastika je otkrivena u ljudskoj krvi, probavnim sustavima, pa čak i u sjemenu, što ukazuje na njen potencijalno toksični učinak na ljudsko zdravlje.
Unatoč činjenici da se mnogi brendovi sve više okreću recikliranom poliestera, većina tih materijala dolazi iz plastičnih boca, a ne iz već odabrane tekstilne odjeće. Ovaj proces recikliranja je složen, a samo 7% poliesterske odjeće se zapravo reciklira natrag u novu odjeću.
Industrija mode, uključujući poznate brendove poput Zare i H&M, prepoznaje potrebu za prelaskom na sto posto reciklirani poliester, ali skeptici se pitaju je li to dovoljno da se uistinu smanji zagađenje mikroplastikom.
Pitanje energije koja se koristi za proizvodnju poliestera također je značajno. U usporedbi s prirodnim vlaknima, poliester generira gotovo tri puta više emisija stakleničkih plinova, što dodatno pogoršava klimatske promjene.
Kao potrošači, suočavamo se s izazovom da prepoznamo odjeću bez sadržaja plastike. Čak su i brendovi koji se predstavljaju kao ekološki svjesni često nejasni u pogledu stvarnog sastava svojih proizvoda.
Prioritet prirodnih vlakana u našoj odjeći može biti jedan od načina da se smanji naš utjecaj na okoliš. Pogledajte etikete i sastav proizvoda prilikom kupovine, većina sintetičkih vlakana ima svoje ekološke cijene.
U konačnici, pitanje uporabe poliestera postaje sve hitnije, kako zbog negativnog utjecaja na okoliš, tako i zbog potencijalnog utjecaja na ljudsko zdravlje. Modna industrija suočava se s izazovom da pronađe održivija rješenja dok se suočava s potrebama moderne potrošnje.
