Bilo je potrebno samo 90 sekundi da se osmerokatnica Rana Plaza, smještena u blizini Dhake, sruši u hrpu ruševina. Ovaj tragičan događaj, koji se dogodio ujutro 24. travnja 2013., rezultirao je smrću 1.134 radnika, uz tisuće ozlijeđenih ili osakaćenih. Rana Plaza ostaje najsmrtonosnija katastrofa u povijesti industrije odjeće, služeći kao jeziv podsjetnik na posljedicama neodgovorne korporativne politike i nedostatka sigurnosnih standarda u globalnim lancima opskrbe.
Nakon katastrofe, više od 200 europskih modnih marki, uključujući renomirane brendove kao što su H&M i Zara (vlasnik Inditex), okupilo se kako bi potpisalo Sporazum o požarnoj i građevinskoj sigurnosti u Bangladešu. Ovaj sporazum stvorio je temelje za odgovornost robnih marki u pogledu strukturalne, požarne i električne sigurnosti u tvornicama dobavljača, čime se pokušala izbjeći ponavljanje sličnih tragedija.
Izvorni sporazum je tijekom godina evoluirao u Međunarodni sporazum za zdravlje i sigurnost u tekstilnoj i odjevnoj industriji, koji je sada pravno obvezujući standard koji obuhvaća gotovo 3 milijuna radnika u više od 2200 tvornica, proširujući svoj doseg čak do Pakistana 2023. godine. Iako su učinjeni napori, mandat Sporazuma ističe u prosincu, a rad na osiguranju sigurnih tvornica nije završen, s više od 1000 tvornica u Bangladešu koje kasne sa sanacijom.
“Više od desetljeća, napori robnih marki, sindikata, tvornica i civilnog društva doprinijeli su poboljšanju sigurnosti u više od 2000 tvornica, no stotine drugih još uvijek nisu sanirale identificirane sigurnosne rizike,” upozorava tajništvo Međunarodnog sporazuma sa sjedištem u Amsterdamu. Pravda za žrtve, poput vlasnika tvrtke Sohela Rane, koji još uvijek čeka presudu za svoju ulogu u ovoj tragediji, također ostaje daleko od ispunjenja.
Ozlijeđeni radnici i obitelji žrtava do sada nisu primili adekvatnu odštetu, koja je prema bangladeškom Zakonu o radu neadekvatna. S obzirom na to da se postupci vezani uz nesreću nastavljaju, mnogi smatraju da je potrebna hitna akcija kako bi se osigurala pravda. Brojni su slučajevi još uvijek otvoreni na radnim i kaznenim sudovima, dok stotine radnika bez ikakvih nadoknada i prava na dobru sigurnost i zaštitu vlastitih života ostaju zaboravljeni.
Osim Bangladeša, Pakistan je također doživio svoju tragediju. Mjesecima prije nego što je Rana Plaza privukla svjetsku pozornost, strašan požar u Ali Enterprisesu 11. rujna 2012. odnio je 256 života. Ove tragedije nisu izolirane; one su rezultat istih sistemskih problema i nepravilnosti koje i danas opstaju u industriji odjeće.
Unatoč nekim napretcima, sigurnost radnika u tvornicama ostaje visoko rizična. Samo prošle godine, još jedan smrtonosan požar zahvatio je Anwar Fashions, usmrtivši 16 ljudi, dok je nekoliko drugih incidenata potvrdilo da je poslovna stvarnost koja je dovela do tragedija kao što su Rana Plaza i Ali Enterprises i dalje prisutna. Radnici često ostaju zarobljeni zbog sigurnosnih propusta i neregistriranih pogona, bez adekvatnih izlaza u slučaju nužde.
“Rana Plaza nije bila izolacija već predvidljiv ishod globalnog modela opskrbnog lanca koji zanemaruje prava radnika i prioritetizira profit,” izjavio je savez sindikata i nevladinih organizacija. Osnovni uzroci, poput nesigurnih tvornica, slabih inspekcija i prakse podugovaranja koje štite robne marke, ostaju neriješeni, što predstavlja trajni izazov za industriju.
Tijekom sljedećeg tjedna, Kampanja Clean Clothes pojačat će pritisak na internetske marke koje su bile optužene za “freeriding” prema Sporazumu, a među njima su i Decathlon, Wrangler i Ikea. Kompanije poput Hugo Bossa i LPP također su pod lupu zbog nepridržavanja sigurnosnih standarda. Ovakvi koraci nisu samo zalaganje za sigurnost radnika, već i način da se osigura odgovornost unutar industrije koja se suočava s ozbiljnim etičkim pitanjima.
“Nitko ne bi trebao umrijeti zbog mode,” izjavila je Anna Bryher, voditeljica politike. Podrška prava radnika i njihovo zdravlje trebali bi biti prioritet svake kompanije. U međuvremenu, dodaje se, spori napredak u postizanju pravde i poboljšanju uvjeta rada u kompleksu, gdje opasnosti tipične za radnice s minimalnim pravima i zaštitom postaju svakodnevica.
