Europska industrija obuće i odjeće: Put prema reindustrijalizaciji
U posljednja tri desetljeća, europska industrija obuće i odjeće prolazi kroz značajne promjene. S proizvodnjom koja je još uvijek u velikoj mjeri koncentrirana u Aziji, EU se suočava s izazovima reindustrijalizacije. Kroz raspravu na međunarodnoj konferenciji održanoj pod FAIST Agendom, ključni aspekti poput proizvodnje s dodanom vrijednošću, regulative i održivosti postali su centralni za budućnost ove industrije.
Komercijalni i industrijski izazovi
Na panelu, na kojem su sudjelovali istaknuti stručnjaci iz industrije, diskutiralo se o trenutačnom stanju europske industrije obuće i odjeće. Moderatorica Estele Machado vodila je raspravu s Césárom Araújem, Joãoom Maiom i Kerstin Jorna. Njihove analize postavile su pitanje: “Ide li Europa doista prema reindustrijalizaciji?”
Kerstin Jorna, koja se obratila sudionicima putem snimljenog poruke, naglasila je kako je portugalska industrija obuće “priča o uspjehu, koja spaja tradiciju s tehnologijom”. Unatoč ovom uspjehu, europska proizvodnja sada čini samo 3% globalne proizvodnje obuće, u usporedbi s 30% prije trideset godina.
Utjecaj Azije na tržište
João Maia je ukazao na to da je pad europske proizvodnje rezultirao usponom novih igrača, posebno iz Azije. S obzirom na ovo, Europa je uspjela zadržati dijelove proizvodnje s najvećom dodanom vrijednošću, fokusirajući se na dizajn, upravljanje brendom i luksuznu obuću. Portugal, Španjolska i Italija još uvijek njeguju tradicionalne proizvodne vještine, što predstavlja potencijal za očuvanje europske identiteta u ovoj industriji.
Nelojalna konkurencija i regulativa
César Araújo je istaknuo problem nelojalne konkurencije koja proizlazi iz neujednačenih pravila između europskih i trećih zemalja. Europa je dozvolila korištenje svog tržišta bez istih standarda, što stvara nerazmjerno konkurentno okruženje. On je pozvao kreatore politike da se fokusiraju na “tržišni reciprocitet” i istaknuo raširenu utaju poreza i problema s carinama. Pored toga, iako se očekuju regulatorne promjene, one neće stupiti na snagu prije 2028.
Perspektive reindustrijalizacije
U vezi s reindustrijalizacijom, João Maia smatra da bi usporavanje kineskog izvoza moglo omogućiti vraćanje proizvodnje bliže europskim tržištima. Međutim, statistike ukazuju na to da se tvornice otvaraju u drugim, konkurentnijim azijskim zemljama. Maiova izjava da “reindustrijalizacija znači dovođenje proizvodnje u Europu, gdje naše vještine mogu stvoriti konkurentne europske tvrtke i poduzeća” oslikava nadu u jačanje europske industrije.
Održiva budućnost i dodana vrijednost
César Araújo također naglašava potrebu transformacije europske industrije prema proizvodnji s dodanom vrijednošću u kontekstu kružnog gospodarstva. Ovo se može postići samo ako su pravila i zakonodavna regulativa jednaka za sve tvrtke, bez obzira na to dolaze li iz Europe ili trećih zemalja. Između ostalog, istaknuo je važnost uklanjanja štetnih kemikalija iz proizvoda, što trenutno vrijedi samo za europske tvrtke, te uvođenje digitalne putovnice proizvoda.
Konkurentnost i održivost
I Césárovi i Joãovi komentari podcrtavaju koliko konkurentnost Europe ovisi o uravnoteženoj regulativi i čvrstim okvirima održivosti. Iako su izazovi još uvijek prisutni, zaključeno je da industrije odjeće i obuće moraju ojačati svoj zajednički glas kako bi mogle utjecati na političke odluke korisne za budućnost sektora.
U ovoj dinamičnoj i izazovnoj situaciji, europska industrija obuće i odjeće nalazi se na raskrižju između očuvanja tradicije i prilagodbe modernim izazovima, što je čin koji će oblikovati njezinu budućnost.
