Hormuški tjesnac, teksaška tužba, europska direktiva o oglašavanju i tržište polovnih stvari koje raste brže nego što je itko planirao: strukturni inputi brze mode na rubu su kolapsa.
U svijetu brze mode, poliester se ustoličio kao najdominantnije sintetičko vlakno, čineći 76 posto tkanina koje koristi Shein, što je značajan pokazatelj i za druge velike brendove poput H&M-a i Zare. Ova ovisnost o poliestersu nije samo pitanje mode, već i ekoloških posljedica, jer se poliester proizvodi od nafte, čime brza moda postaje još jedan faktor u globalnoj potražnji za fosilnim gorivima.
Međutim, od veljače je situacija postala alarmantna. Sukobi između Sjedinjenih Država, Izraela i Irana značajno su utjecali na promet kroz Hormuški tjesnac, gdje se većina svjetske nafte transportira. S porastom cijena fosilnih goriva, čitava dobavljačka mreža brze mode, posebno u Indiji i Bangladešu, doživjela je teške posljedice. U Indiji su proizvođači u Suratu ostali bez ključnih resursa, dok su u Bangladešu morali smanjiti radnu snagu, što je dodatno pogoršalo ekonomske uvjete i marže dobitka.
U tom kontekstu, Resursni centar za poslovna i ljudska prava potvrdio je da su globalni izvoznici odjeće sada suočeni s povećanom nesigurnošću, što uključuje rastuće troškove transporta i potencijalna otkazivanja narudžbi. Industrija mode, koja se u velikoj mjeri oslanjala na jeftinu naftu, sada se suočava s izazovima protiv kojih nije bila spremna.
Lanac opskrbe brze mode izgrađen je na pretpostavkama koje više ne vrijede
Brza moda se ne oslanja samo na poliester. Cijela arhitektura ovog sektora — od niskih cijena do najnovijih kolekcija svake sezone — izgrađena je na pretpostavkama stabilnosti: jeftina nafta, jeftina radna snaga i niska razina regulacije. Međutim, te pretpostavke više ne funkcioniraju, s posljedicama koje su brzo postale očite.
Tužba glavnog državnog odvjetnika Teksasa protiv Sheina, koja je otkrila alarmantne razine toksičnih kemikalija u proizvodima, pokazuje kako se izazovi brze mode ne odnose samo na cijene, već i na sigurnost proizvoda. Ova tužba više nije povezana isključivo s ekološkim pitanjima; riječ je o zdravlju potrošača i regulativama koje su dugi niz godina bile zanemarene.
U Europi, nova Direktiva o osnaživanju potrošača zabranjuje generičke tvrdnje o održivosti sve dok ne postoje neovisno provjerljivi dokazi. Ova direktiva, koja se odnosi na sve sektore uključujući modu, dodatno otežava brendovima koji su se oslanjali na floskule poput “ekološki prihvatljiv” bez konkretnih mjera.
Nadalje, zakonski prijedlog u New Yorku koji bi od modnih kompanija zahtijevao detaljno mapiranje opskrbnog lanca i ekološku analizu, najavljuje novu eru regulative koje će zasigurno utjecati na industriju. Ne samo da se predlozi zakona suočavaju s otporom, već se i velika brendovi moraju prilagoditi kako bi ostali konkurentni i relevantni.
Zašto tržište polovnih stvari raste čak i među kupcima koji ne pokušavaju biti održivi
Kako troškovi brze mode rastu, tržište polovnih stvari bilježi ubrzan rast. Prema izvješću ThredUpa, globalno tržište rabljene robe moglo bi doseći nevjerojatnih 393 milijarde dolara do 2030. godine, što predstavlja značajan pomak prema alternativama koje nisu nužno motivirane ekološkim razlozima.
Istraživanja pokazuju da mlađe generacije, poput Gen Z, cijene kvalitetu i jedinstvenost više od ekološke održivosti prilikom odabira rabljenih stvari. Potražnja za uslugama stiliziranja od dijelova rabljene robe raste, što ukazuje na promjenu u potrošačkim navikama koju brza moda mora prepoznati i razumjeti.
Odgovor brze mode na ovu promjenu, koja uključuje marketinške strategije usmjerene na održivost, često ne adresa ključnih pitanja poput ovisnosti o jeftinim sirovinama ili kemijskim opterećenjima proizvoda. Ova industrija, koja se povijesno oslanjala na jeftinost, već se suočava s pitanjima održivosti koja će oblikovati njen budući razvoj.
