U Vintage Industrial Baru u Zagrebu održava se 4. Superval, festival školskih bendova, koji u dva dana ima iznimno bogat raspored bendova s nastupima od 17 sati do iza ponoći.
Mislim da u Vintageu i oko Vintagea jako dugo vremena nisam vidio toliku gužvu, što zbog činjenice da u samo jednoj večeri nastupa 15 bendova, što zbog toga što su uz djecu došli i roditelji i hrpa drugih kolega iz razreda. Sve je započelo čak i prije samog glazbenog programa jer je održano nekoliko edukativnih predavanja na teme autorskih prava, organiziranja koncertnih turneja i glazbenog PR-a, zapravo sve ono što u samom početku neki bend treba znati prije nego što se počne ozbiljno baviti karijerom. A onda prizor koji se rijetko viđa, roditelji su postali roadieji, nosili su svojoj djeci instrumente od automobila do pozornice i nazad, dok su ovoga puta djeca bila zvijezde.
Foto: Nikola Knežević
Jeste li ikada vidjeli da na nekom festivalu na prvom bendu danas dođe hrpa ljudi, pjeva pjesme u sav glas i vrišti na svaki potez benda, hoćeš na solo, hoćeš na refren? Ja nisam ili sam rijetko vidio. Već na drugom ili trećem bendu bilo je nekoliko stotina posjetitelja, a do kraja večeri iznad 1 000 sigurno. Jer svi su došli podržati svoje kolege iz razreda, bendovi bendove, profesori svoje učenike, roditelji svoju djecu i ovakva slika u mojoj glavi ostat će još dugo. Nastupili su cover bendovi, autorski bendovi, all girl bendovi, miješani (i u smislu autorstva i covera i u smislu muških i ženskih članova). A svirka? Bez pretjerivanja sjajna. Naravno da tu kod nekih ima sitnih problema, ali za ove uzraste svirka je bila sjajna, pogotovo kada su na pozornicu stupili oni odrasliji i oni koji imaju svoje autorske pjesme. Oni su i svirkom i performansom bili uigrani kao da su na nekoj europskoj turneji. Umalo mi suza krenula na oči kad sam vidio klinca od, ne znam, valjda desetak godina koji prstima baš kao valjda njegov uzor Mark Knopfler svira “Sultans of Swing”.
Foto: Nikola Knežević
U mojim srednjoškolskim godinama, kada smo se furali na bendove i kad sam bio kratko član jednog benda, ne da nismo znali gdje smo, nego naspram ove djece nismo imali niti ovakvu platformu kao što je Superval, niti je bilo podrške kolega iz razreda, niti je bilo roditelja na koncertima, niti nam je itko nosio instrumente. Mi nismo imali svoju Anu Bajo. Nismo imali Vintage. Nismo imali Superval. Draga djeco, udarajte po bubnjevima, rasturajte gitare, pjevajte, uživajte u svojoj mladosti, ostanite i dalje kreativni. Vi ste naš ponos!
Foto: Nikola Knežević
