Vjerojatno najiščekivaniji koncert ovoga ljeta u Zagrebu došao je kao olakšanje nakon olujnih nevremena. A i iskreno nam je trebao predah od praćenja nebeskih sustava i strepnji od tuče. Ono što može padati za vrijeme elektro-performansa Depeche Modea je topla i ugodna kiša emocija. Kako bijaše na početku, tako se dogodilo i sada, petoga puta, uz rođendansko slavlje, nenamjernu obljetnicu i “in memoriam” Andyju Fletcheru.
Miljenici zagrebačke publike priredili su u odavno rasprodanoj Areni Zagreb sjetan, energičan i glasan koncert. No prije svega, zločin je ne osvrnuti se na jedan od najimpresivnijih nastupa nekog predizvođača u ovoj velikoj dvorani. Depecheovci kao da su Hælosu posudili svoja anđeoska krila, a ovi su ih skrili ispod mračnih kaputa, ponudivši nepatetičan i nepretenciozan polusatni glazbeni poklon za dugo pamćenje.
I konačno, nestrpljenje publike prekinuto je 15-ak minuta prije 21 sat gašenjem rasvjete i otkrivanjem scenografije glavnih zvijezda večeri. Minimalistički uvod s laganim otkucajima beata iz nove stvari (jezovitog refrena) “My Cosmos is Mine” više se prislanjao na koncept albuma “Memento Mori”, nego što je najavljivao spektakl. Nevidljiva ruka je iscrtavala slovo “M” na velikom screenu, a članovi benda su se prikradali sve do “Walking in My Shoes”, kada kreće sveopće oduševljenje i sonična rapsodija Martina Gorea na gitari. Željnim osjetilima hranu dodatno poslužuje apsolutni hit “It’s No Good”, kada i video zid dolazi do svog punog izražaja te postaje jasno kako smo na koncertu naših starih dobrih znanaca.
Foto: Danko Crnković / Perun.hr
Dave Gahan pjevačkom formom možda nije rame uz rame sjajnim izgledom za svoje godine, ali zato je tu nadomjestak animatorskim sposobnostima i plesnom angažiranošću. Na koncu, Depeche Mode uvijek diše kao jedno tijelo, kao tijelo performera, s tim da ovaj put nedostaje jedna trećina njegovog velikog srca.
Još jednom su nas prošetali kroz razne faze svog bogatog opusa, do divne “Precious” i još divnije “Home”, kada fokus pada na izvanrednog Martina Gorea kao pjevača. Svojom vokalnom solo izvedbom očarava i u intimnoj verziji “Strangelove”, uz pratnju Petera Gordena na klavijaturama, nakon čega slijedi pravo rođendansko iznenađenje. Naime, Dave i bubnjar Christian Eigner dogurali su tortu s prskalicama na stage uz poznatu “Happy Birthday to You”, povodom Martinovog 62. rođendana. Da poseban dan zasja još posebnije, pobrinula se zagrebačka publika pjevanjem u glas, dok je Dave prvim redovima podijelio nekoliko balona, a zatim se vratio za mikrofon s lijepim riječima za slavljenika.
Foto: Danko Crnković / Perun.hr
Najdojmljiviji dio koncerta otvorio je prvi singl s novog albuma “Ghosts Again”, nakon čega slijedi niz uspješnica, od “I Feel You” do “Stripped”, s tim da nam knedla u grlu zastaje na “World in My Eyes” jer se na popratnim vizualima pojavljuje Andy Fletcher. Zamišljena lica u publici prije bisa svakako razbuđuju s “John the Revelator” te svevremenskom “Enjoy the Silence”, kada nastupa neviđena ekstaza.
Kako bi se još više približili srcima svoje vjerne publike, Dave i Martin su na bis došetali sve do vrha produženog dijela pozornice, izvodeći akustičnu duo verziju “Condemnation”. Intiman trenutak dodatno su naglasila upaljena svjetla mobitela brojnih posjetitelja. Zatim slijedi totalna kontra – plesnjak uz dance ritam neodoljive “Just Can’t Get Enough”. No, što je koncert Depeche Modea bez znakovitog mahanja rukama na “Never Let Me Down Again”, koje je njemački magazin “Music Express” definirao kao simulaciju vjetra u polju kukuruza. Zanimljivost je i kako je ovo bila tisućita live izvedba pjesme.
Foto: Danko Crnković / Perun.hr
Omiljeni nam Britanci priuštili su “Personal Jesus” za sam kraj petog druženja u Zagrebu, nakon čega su se dugo opraštali prije silaska s pozornice, ispraćeni ovacijama. I nije ovo samo još jedan odrađeni koncert, nego osobna stvar sa Zagrebom, kada ili plačete od sreće pod utjecajem sveopćeg delirija ili se divite dugotrajnosti fenomena zvanog Depeche Mode. Doista velika koncertna večer.
Foto: Danko Crnković / Perun.hr
Setlista:
1. My Cosmos Is Mine
2. Wagging Tongue
3. Walking in My Shoes
4. It’s No Good
5. Sister of Night
6. In Your Room
7. Everything Counts
8. Precious
9. My Favourite Stranger
10. Home
11. Strangelove (acoustic)
12. Ghosts Again
13. I Feel You
14. A Pain That I’m Used To
15. World in My Eyes
16. Wrong
17. Stripped
18. John the Revelator
19. Enjoy the Silence
Bis:
20. Condemnation (acoustic)
21. Just Can’t Get Enough
22. Never Let Me Down Again
23. Personal Jesus
Write to Zorislav Knežević
Foto: Danko Crnković / Perun.hr
Foto: Danko Crnković / Perun.hr