Zadnji put je Dino Merlin u Areni Zagreb nastupio 2016. godine, a nakon nekoliko godina iščekivanja vratio se u Zagreb i održao koncert u sklopu velike turneje tijekom koje je ove godine rasprodao čak 12 arena. Od Skoplja i Beograda preko Zagreba do Züricha.
Po tome bi mogli reći da je Dino Merlin opet jedinstven i vjerojatno najveći glazbenik trenutno na našim prostorima. Da ne govorimo o njegovoj prošloj svjetskoj turneji, a i ovoj koja bi tek trebala uslijediti. Produkcijski uvijek na visokoj razini, koncert je obilovao emocijama, sjajnom svirkom uigranog pratećeg benda, nevjerojatnim pratećim vokalima koji na trenutke znaju i preuzeti glavnu inicijativu, ali i energijom Dine Merlina koja i u sedmom desetljeću njegova života ne jenjava.
Foto: Željko Vidinović
Do zadnjeg mjesta ispunjena Arena Zagreb, iako mi se činilo da je na parter moglo stati još ljudi, jedva je dočekala dolazak Dine Merlina, što je potvrđeno velikim ovacijama odmah po gašenju reflektora u dvorani i buđenju produkcije. Koncert je počeo onako kako je i završio, baladno i uz zagrljalje brojnih parova u publici. Tog trenutka mi je bilo jasno da su Merlinovi koncerti većinom za parove, jer se u mnogim pjesmama zaljubljeni mogu pronaći. Tako i u uvodnoj “Da šutiš” stihovi “dobro je kad u životu nekoga voliš, neko te voli… ali je najbolje kad u životu imaš nekog s kim možeš ovako da šutiš” otvoreno pozivaju na to da pogledaš voljenu ili voljenog sa strane, zagrliš i poljubiš. A samci mogu samo poljubiti čašu piva ili možda pronaći neku buduću ljubav. Šalu na stranu, doista Merlinovi koncerti odišu ljubavnim porukama, pa shodno tome nije rijedak slučaj da netko nekoga i zaprosi. Dogodilo se to i ovoga puta i to na pjesmi “Deset mlađa” na bisu, čak je to mnogima prošlo i ispod radara, jer prosidba nije najavljena niti produkciji, niti Dini, nego su prijatelji okružili mladi par i tada je postavljeno sudbonosno pitanje. “Rekla je ‘da’”, kažu mi svjedoci. Kad bih birao prosidbu na Dininom koncertu, vjerojatno bi to bilo na istoj pjesmi ili na otvarajućoj “Da šutiš”, ili možda na sljedećoj “Kad si rekla da me voliš” kada je produkcija pokazala svu svoju moć. Topovi su ispucali ukrasne trake koje su poletjele prema publici, upalili su se laseri koji su osvjetlili cijelu Arenu Zagreb, a Dino je u istom trenutku skočio na pozornici kao u najboljim godinama. Već sam tada primijetio, a i u još nekoliko navrata tijekom koncerta, da je Dino očito imao problema s in-ear monitoringom, jer je znao često slušalicu izvaditi iz uha, a ponekad mi se činilo da je došlo do fulanja tonaliteta, odnosno deskinkronizacije benda i Dine. To će svakako znati samo oni koji su bili u produkciji cijelog koncerta. Inače, vidio sam da se koncert snima (vjerujem da će to biti i sljedećih dana), pa možda možemo očekivati i neko live izdanje, ili jednog koncerta ili spoja najboljih trenutaka svih koncerata na turneji. Ili su kamere bile samo za potrebe velikog ekrana na pozornici.
Foto: Željko Vidinović
Nije Dino stajao s hitovima. Pozdravio je zagrebačku publiku i najavio “Nešto lijepo treba da se desi”, a potom se pohvalio kako je nedavno postao “dedo” i da će publici izvesti pjesmu koju njegov unuk najviše voli – “Sve je laž”. I zamolio je publiku da pjeva jako glasno jer je unuk molio da svi toliko glasno pjevaju da bi on mogao čuti pjesmu u Sarajevu. Sladak trenutak! Koncert nije mogao proći bez gostovanja, koja nisu najavljivana prije nastupa, pa je Senidah izašla na “Dođi”, a Ivana Banfić na “Godinama”. Itekako dovoljno da atmosfera u Areni Zagreb proključa do maksimuma. Prošao je Dino kroz svoje hitoidne albuma, od osamdesetih do dvijetisućitih godina. Čuli smo i predivnu “Školjku” sa zadnjeg albuma “Hotel Nacional”, potom “Behar Bosnom probeharao” s albuma “Nešto lijepo treba da se desi” i mislim da se na ovoj pjesmi dogodio najveći sing-along cijelog koncerta. Da se čovjek naježi! “Moj je život Švicarska” bila je sljedeći hit, a potom je izveo “Kad zamirišu jorgovani” u reggae aranžmanu. Upravo su mi aranžmani bili možda i najbolji dio koncerta, dosta suzanimljivi, nisu identični studijskim verzijama. Nakon što se publika rastopila uz prekrasne balade, bilo je vrijeme i za onaj najveseliji dio koncerta, tzv. feel good pjesme kojima Dino cijelu publiku podigne na noge. “Danas sam OK” i “Kremen” bili su savršeni za kraj službenog dijela koncerta, da bi na bisu izveo najemotivniju pjesmu, “Deset mlađa”, potom jedan od najnovijih hitova, “Kako da ti kažem” i za kraj predivnu “Jedan dan, jedna noć” koja stihovima “Bože, daj nam još jedan dan… Bože, daj nam još tu jednu noć” u najboljem tonu najavljuje novi susret s publikom, a to je već ove subote, 9. prosinca, pa potom vikend iza, 15. i 16. 12.
Foto: Željko Vidinović
Bila je ovo zaista večer puna emocija, bio je ovo, vjerovao netko ili ne, moj prvi koncert Dine Merlina, nakon toliko godina iščekivanja i više puta nesretnih okolnosti koje su me spriječile da ga poslušam uživo. Očekivao sam puno jer sam znao o kakvim je gabaritima riječ, a dobio sam čak i više od toga. Ne vežu se riječi “glazbeni čarobnjak” bezveze uz njega. Bilo je čarobno!
Foto: Željko Vidinović
