Najnoviji studijski rad Dražena Čizmeka (aka Dubar Sound) je album “Dream Reality” objavljen za Warrior Charge, PDV i Woodland Records. To je ujedno i njegov prvi “cjelovečernji” album objavljen na vinilu.
Na svojim nastupima svira isključivo vlastitu produkciju, a popis izvođača s kojima je nastupao i surađivao, kao i festivala/manifestacija na kojima je nastupao iz godine u godinu raste.
Za početnike, dub je elektronički glazbeni stil koji je izrastao iz reggaea kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih. Obično se smatra podžanrom reggaea, iako se razvio i proširio izvan tog stila. Općenito, dub se sastoji od remiksa postojećih snimaka stvorenih značajnim manipuliranjem izvornika, obično uklanjanjem vokalnih dijelova te korištenjem studijskih efekata kao što su echo i reverb. Utjecao je na mnoge glazbene stilove od rocka preko hip hopa do housea i mnogih drugih elektroničkih žanrova kao što su drum’n’bass i jungle, no samo je izvornui dub opstao. A taj izvorni oblik predstavlja Dubar Sound.
Uz nekoliko godina nastajanja, dobili smo jedan vrlo dobar i reprezentativan album ovoga žanra. Neka vas ne zavara samo pet pjesama. Originalna i dub verzija tvore kompaktno biće hipnotočnog plesnog ritma. Da nema dub varijanti originalnih tema, album bi trajao prekratko, no već samo ove verzije daju naslutiti kako mogu trajati i mnogo duže bez da uplove u zonu dosade. Nije rijetkost (zapravo je to i pravilo) da se dub češće objavljuje na 12” singlovima.
Prva pjesma (“Pashion Before Passion”) ima gotovo himničnu atmosferu, iako osobno ne volim zvuk tipa Oberheim OB-X8 analognog sintesajzera, tj. sintetski zvuk brass sekcije, no zato sldjedeća stvar (koja mi je favorit) “Little Things” zasjenjuje sve eventualne zamjerke kompletnom uradku. Kao gost na melodici (najčešće zastupljenog instrumenta na negdašnjim satovima glazbenog odgoja) pojavljuje se Vanya O. Izvrasna atmosfera, sjajna melodija. Melodika kao instrument je često zastupljena u jamajčanskoj glazbi, bila ona dub, reggae, ska ili rock steady. “Depth of the Ocean” se naslanja na predhodnu pjesmu, a što dalje slušam, to više nisam objektivan glede samoga sebe – koja mi je stvar najdraža? Uključujući sljedeću “Retrospektive” i grand finale s “Until the Last Breath”, ovo gotovo 40 minutno djelo prođe za čas, pa se nadam da ne protekne još koja godina do novoga djela (barem na ovom nivou). Do tada se možemo nadati ili objavljivanju retrospektive starijih radova (naravno na vinilu, dub nije za digitalne platforme, tek možda za CD-e, no možda i kaseta, čujem da se vraćaju u modu) ili tek ponovnom spuštanju igle na početak ploče.
Ovo je album jednostavnih rješenja, skladbe zvuče jasno i cjelovito, pa se pomalo pitam, zašto je toliko trebalo vremena da se napravi ovaj album, no upoznat sa saznanjem da je alfa ovog projekta uključen i u druge projekte nevezane s dubom, razumijem opsežnost projekta za koji se na prvu čini, kako je nastao brzinom trajanja pjesama. Dobar primjer duba, čvrstog kao slavonski dub (hrast) koji uljepšava svaku ozbiljnu kontinentalnu dubravu.
4.5
Vrlo dobro
4.5 out of 5